Puljanin Igor Loparić dobitnik je nagrade "Ponos Hrvatske" koju svake godine dodjeljuje Udruga za promicanje hrabrosti, humanosti i nesebičnosti. Svečana dodjela nagrade za 2015. godinu bit će organizirana u zagrebačkom Hypo centru 28. siječnja s početkom u 20 sati. Nagrada mu je pripala zbog humanitarne misije "Slušaj svoje srce" tijekom koje je 29 dana putovao po cijeloj Hrvatskoj i potrebitima darovao četiri tone prikupljenih namirnica. Tijekom akcije prešao je 6.265 kilometara, posjetio 197 hrvatskih sela, a pomoć je primilo 368 socijalno ugroženih obitelji - najviše starijih osoba, samaca, obitelji u teškoj materijalnoj situaciji s brojnom malom djecom…
Misija duga 6.265 kilometara
S ovim vrijednim dečkom, kojega u Puli malo tko ne zna po dobroti i nesebičnosti kao i činjenici da je uvijek spreman ponuditi pomoć, porazgovarali smo te ga upitali koliko mu znači činjenica da je netko njegov trud prepoznao te sjeća li se još uopće kako je osvijestio potrebu da pomaže drugima?- Ne radim ovo za nagrade. Volonteri i ja volimo pomagati i to nas ispunjava. No, ne mogu lagati i reći da mi nagrada ne znači ništa. Dapače, jako sam ponosan i itekako mi je čast da nagrada dolazi u Pulu gdje ju donosim svim Puljanima koji su uz nas sve ove godine i bez čije potpore ne bismo mogli raditi ovo što radimo i pomoći brojnim obiteljima, navodi nam Loparić.
Dodaje kako se nada da će njihov rad biti poticaj drugima da i oni nekome pomognu, a posebice motivirati mlade ljude. Iako je već godinama na čelu udruge "Naš San njihov osmijeh", koja je osnovana 2010. godine, i koja je za svoj predani humanitarni rad dobila priznanje Republike Hrvatske, a primili su i nagradu Grada Pule za poseban doprinos gradu, ovoga je puta nagrada otišla u njegove ruke radi velike humanitarne akcije. Odradio ju je dijelom zajedno s volonterom Sinišom Brenkom u lipnju prošle godine.
Stari, siromašni, zaboravljeni
- Na put smo krenuli sa četiri tone namirnica, a kako su se one već nakon desetak dana potrošile, ostale smo dvije tone kupovali po putu jer smo na računu, također kroz donacije, prikupili oko 47 tisuća kuna, priča nam Igor, inače komercijalist zaposlen u pulskoj Lučkoj kapetaniji.
Dodaje da je broj potrebitih ljudi na koje su nailazili bila daleko veći od onog na što su bili spremni, stoga već sada planira novi put te ponovo posjetiti mnoge već znane, ali i neke nove obitelji.
Kako nam priča, najsiromašnije obitelji i samce u teškim uvjetima, zaboravljenih od većine institucija, nalazio je po ruralnim mjestima zahvaljujući prethodnim razgovorima s volonterima iz tih županija, no ništa ga nije mogli pripremiti na ono što je putem vidio.
- Obitelj s troje male djece čiji je otac u nesreći izgubio obje noge koja živi u limenom kontejneru, tik uz cestu, bez kupaonice, s ognjištem na tlu. Do njih u skrpanoj kućici od dasaka i starih prozora živi samohrana majka s troje djece… Od tuge radi viđenog nekada nisam mogao zaspati razmišljajući o djeci i starcima koji žive u nehumanim uvjetima. No, tješi me činjenica da smo donirali 368 obitelji te usrećili, barem kratkotrajno, više od 700 djece, priča nam Loparić i dodaje da je brojne ljude koji žive doslovce na rubu egzistencije iznenadilo što su do njih došli čak iz Pule.
Na pitanje kako se nosi sa svom tom tugom i ljudskom tragedijom koju svakodnevno susreće Loparić nam je kao odgovor samo pustio kratki film o djetetu kojemu je poklonio bicikl. Najprije nevjerica, a zatim osmijeh na dječjem licu…nešto je što se ne može riječima opisati. - Kad "zaštekam" s emocijama sjetim se sretnih dječjih lica radi donacija koje im donosimo i to me tjera naprijed, zaključuje Igor i dodaje da se radom u udruzi naprosto zarazio i ne može više zamisliti drugačiji život. (Borka PETROVIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU