Zero waste - život bez stvaranja otpada

Ilustracija (Foto: Arhiva)
Ilustracija (Foto: Arhiva)

Zaboravite plastične vrećice i šarenu ambalažu koju skupo plaćate a potom bacate u otpad, ako ste kupovinu odlučili obaviti u supermarketu Original unverpact u Berlinu, koji su kao neku vrstu "kreativnog eksperimenta" otvorile Sara Wolf i Milena Glimbovski.

Zaboravite pastu za zube u tubama jer među petstotinjak proizvoda koje tamo neupakirane možete nabaviti, a to su uglavnom organsko voće, povrće, raznovrsno zrnje i bobice, začini, možete kupiti i pastu za zube, ali u tableticama, baš kao što možete nabaviti i sve što vam je potrebno za osobnu higijenu i održavanje kuće čistom, iako će možda biti proizvedeno u "formatu" na koji niste naviknuli, odnosno možda će umjesto u tekućem biti u krutom stanju poput spomenute paste za zube, šampona, regeneratora...

Kao i svugdje, organska hrana je i u ovoj trgovini skuplja, no zato su mnogi drugi artikli cijenom povoljniji jer kupac ne plaća ambalažu, a pritom niti ne zagađuje planet na kojem živi. Ali će zato u trgovinu morati poći dobro opremljen svojom trajnom platnenom vrećicom te posudama za hranu, bočicama i staklenkama, koje se prije kupnje steriliziraju u dućanu.

Ova trgovina koja je nedavno napunila godinu dana relativno uspješnog poslovanja, nije jedina koja zastupa filozofiju življenja bez stvaranja otpada, znanu kao "zero waste". Takve ili djelomično takve trgovine postoje u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, ali i u Minnesoti, Kaliforniji, Floridi, New Yorku, Texasu, Kanadi...  I dok su neki oduševljeni idejom i pomalo se navikavaju u kupnju nositi svoje posude i boce koje će napuniti u gram točno željenim proizvodom, neki kažu da takve trgovine izgledaju lijepo, ali pomalo buržujski, a drugi da je prakticiranje života bez smeća životni stil i luksuz koji si mogu priuštiti oni koji imaju višak novca.

Jednostavni proizvodi

Kad biste mogli živjeti bez da radite smeće, biste li tako živjeli? Na prvu ćete možda pomisliti da je to, ako ne nemoguće, a ono vrlo teško, no Lauren Singer, dvadesetčetverogodišnja djevojka, u tome je uspjela, i ne samo da je uspjela nego je "nula otpada" njezin životni stil. Iako će se naći i onih koji će se podsmjehivati na njezin račun, puno je više onih koji joj se obraćaju za savjete, a da ono što čini itekako ima smisla, potvrđuje i činjenica da je za samo 48 sati nakon što je pokrenuta kampanja na Kickstarteru, uspjela prikupiti 10 tisuća dolara nudeći deterdžent za pranje rublja s mirisom lavande, koji ima samo tri sastojka. Do kraja kampanje za osnivanje svoje tvrtke Simple Co. imala 41.719 dolara, a namjera je bila onima koji nemaju vremena sami izrađivati jednostavne proizvode, omogućiti da žive u skladu s ekološkim načelima.

- Nisam mogla ni pretpostaviti da će moja odluka da živeći ne proizvodim otpad poboljšati kvalitetu mog života. Mislila sam da ću samo prestati iznositi smeće. No, iz odabira životnog stila nastao je blog Trash is for Tossers, a iz kojeg se razvila mogućnost razmijeniti mišljenja sa zanimljivim osobama, sličnih stavova. Ni u najluđim snovima nisam pomišljala da bi iz Trash is for Tossers mogla nastati karijera, ali na neki čudan način upravo to se dogodilo. Recepti za proizvode za čišćenje o kojima pišem vrlo su traženi. Mnogi čitatelji mog bloga pitaju me gdje mogu kupiti jednostavne proizvode o kojima pišem jer nemaju vremena raditi ih sami. Na deklaracijama proizvoda koje kupujemo često nisu navedeni svi sastojci jer proizvođači nisu obvezni navesti ih, tako da ustvari uopće ne znamo što koristimo. Zato je najbolje pripremati ih sam, kaže Lauren, a evo kako je počela njena ekoavantura.

Zelena djevojka

- Moje ime je Lauren. Imam 24 godine, živim u New Yorku i nemam smeće ni kantu za smeće. Stvarno. Ništa smeća. Ništa. Znam što mislite - ova je djevojka totalni hippie. Ili lažljivica. Ili ne postoji. No, nisam oduvijek živjela po načelima "nula otpada". Počela sam se mijenjati prije tri godine. Pohađala sam studij zaštite okoliša i bila sam uvjerena da sam primjer održivosti, uzorna čuvarica prirode ili kako me baka zvala "prava grliteljica drveća". I svi drugi su me takvom doživljavali, pa je to valjda trebalo značiti da odrađujem sve što treba za planet Zemlju. Ali ne. Krivo.

Na predavanja koja sam pohađala dolazila je studentica koja je uvijek imala plastičnu torbu s plastičnom posudom punom hrane, plastičnu bocu za vodu, plastični pribor za jelo i vrećicu čipsa. Svaki put sam je promatrala kako nakon sata baca smeće i bila sam tako ljuta! Bjesnila sam, ali joj nikad ništa nisam rekla. Jednom me to baš jako uznemirilo i kad sam došla kući i počela pripremati večeru, trudeći se zaboraviti na nju, otvorila sam hladnjak i smrznula se. Shvatila sam da je svaka namirnica koja se u njemu nalazila zamotana ili upakirana u plastiku. Ja, koja sam se smatrala "zelenom", a ne plastičnom djevojkom, nisam se mogla pogledati, a da si ne kažem: ti licemjerko! Što radiš cijeli svoj život? I tada sam odlučila ukloniti svu plastiku iz svog života.

To je značilo da trebam naučiti sama pripremati proizvode koje sam inače kupovala zapakirane, od paste za zube do proizvoda za čišćenje, o čemu nisam imala pojma kako i zato sam puno vremena provela proučavajući materijale dostupne na internetu. Jednog sam dana naletjela na blog Zero Waste Home  koji je pratio životne zgode Bee Johnson, supruge i majke dvoje djece koja je živjela u Kaliforniji životom "nula otpada". Tada sam već uspjela ukloniti većinu plastike iz svoje svakodnevice i pomislila: ako četveročlana obitelj može živjeti tako da nema smeća, onda mogu i ja. I ustrajala.

Slobodna od smeća

Kako je tekao put od "nula plastike" do "nula smeća"?

- Prvo sam prestala kupovati upakirane proizvode i nosila svoje vrećice i staklenke koje sam punila onim što sam kupovala rinfuzo. Prestala sam kupovati novu odjeću i kupovala samo u second hand trgovinama. Sama sam pripremala sredstva za osobnu higijenu i njegu te proizvode za čišćenje. Riješila sam se popriličnog broja suvišnih stvari prodajući ih ili poklanjajući, pa mi je tako umjesto šest identičnih kuhača ostala jedna, deset pari traperica koje nisam nosila od srednje škole također mi nije trebalo, kao ni trilijun ukrasnih predmeta koji meni osobno ništa nisu značili.

Također sam obratila pozornost da svojim postupcima ne povećavam količinu otpada, pa sam tako u barovima izbjegavala koristiti slamčice, u trgovinama nisam uzimala ni plastične ni papirnate vrećice ni račune. Sve se to naravno nije dogodilo preko noći. Trajalo je oko godinu dana i trebalo je uložiti truda, no najteže je bilo steći uvid da do tada nisam živjela u skladu sa svojim vrijednostima.

Štedim, hranim se bolje, sretnija sam

1. Štedim novac. Prije nego što odem u kupovinu napravim popis tako da u trgovinu odlazim spremna i ne grabim impulzivno skupe proizvode. Kad je u pitanju odjeća, ne kupujem novu robu nego rabljenu u second hand trgovinama i tako je nabavljam po najvećem mogućem popustu.

2. Hranim se bolje. Budući da kupujem namirnice koje nisu pakirane, moj izbor nezdrave hrane je uistinu sužen. Stoga jedem organsko voće i povrće, žitarice, mahunarke, kao i puno sezonske, lokalno uzgojene hrane s obzirom da se na sajmovima zdrave hrane izravno od uzgajivača mogu pronaći predivni, a nezapakirani proizvodi.

3. Sretnija sam. Prije nego sam se opredijelila za način života s nula otpada, često sam znala juriti u dućan netom prije nego što bi se zatvorio jer sam imala loše kupovne navike, uzimala hranu za van, išla u ljekarnu po ovaj peeling ili onu kremu i stalno pospremala jer sam imala toliko toga.

Sada tijekom svog tipičnog tjedna odem u trgovinu jednom po namirnice koje mi trebaju. Tada ne kupujem samo hranu nego i sastojke za sredstva za njegu tijela i čišćenje jer sve što koristim izrađujem sama od jednostavnih, svakodnevnih sastojaka. Ne samo da je lakše i bez stresa, nego je i zdravije, nema otrovnih kemikalija!

Birajte trenutke, a ne stvari

Možda jedan čovjek ne može učiniti puno, ali  više njih... Evo što možete pokušati:

1. Izbjegavajte ambalažu kad god je to moguće . Potpuno ili bar ponekad izbjegnite proizvode koji su štetni za okoliš: artikle koji imaju previše ambalaže (često su i skuplji), pakiranja koja se ne mogu reciklirati, plastične vrećice i vodu u plastičnim bocama onda kad je dostupna pitka voda iz slavine.

2. Smanjite potrošnju tako što ćete dobro promisliti oko svake veće nabavke i oduprijeti se impulsu za trošenjem. Prije kupnje ostavite si bar dan ili dva da se ohladite.

3. Birajte trenutke, a ne stvari. Ignorirajte utjecaje koji vas potiču da kupujete više i poručuju vam da ćete što više kupujete, više učiniti sretnima svoje bližnje. Za svoje voljene sami radite darove. Na internetu potražite tutorijale u DIY rubrikama (skraćenica od engleskog izraza Do it yourself, što znači uradi sam) i izrazite svoju kreativnost. Bonus bodove osvajaju oni koji uspiju u potpunosti izbjeći odlazak u trgovine kako bi kupili darove.

4. Kupujte lokalno . Zagađenje ugljičnim dioksidom povezano je sa svim što kupujemo. Dajući prednost domaćim proizvođačima koji drže do zaštite okoliša i koriste minimalnu količinu ambalaže koja se može reciklirati, možemo umanjiti zagađenje.

5. Ne bacajte hranu.

6. Zadajte si izazov kako na novi način možete upotrijebiti stare stvari kad god je to moguće. Dijelite, sami izrađujte i prerađujte (takozvani upcycling, kad reciklirate i stvarate neki novi predmet). (Karmen BOSNIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter