Poštovana psihologinjo,
Prolazim kroz najgore razdoblje u svom životu. Ne želim nikome da proba ono što prolazim i kako se osjećam. Nažalost, moja me supruga napustila jer sam joj dosadio. Prva tri mjeseca bila je sama (morala se udaljiti zbog obiteljskih problema) i shvatila je da joj nisam nedostajao te da me više ne voli. Imamo sina od dvije godine, kojeg mi, na sreću, dopušta da vidim kad god želim. Povrijedio sam je! Ne govorim o prevari ili poslu, već zlo je bilo to da sam uvijek mislio na druge ljude oko sebe umjesto da sam se posvetio njoj (barem ona tako misli), a više nemam ni roditelja i ono što sam pogriješio je sigurno to da sam se previše vezao za druge. Počeo sam se opijati, ali se nikad nisam ponašao loše. Osjećao sam se loše nakon što su mi roditelji preminuli, radije sam spavao i ustajao u 5 kako bih otišao raditi nego se družio sa ljudima. Sa suprugom se nisam nikad svađao zbog nas, već zbog drugih. Ne mogu se sjetiti niti jedne naše svađe koja se ticala nas. Ja sam kriv, sigurno. Morao sam više misliti na svoju obitelj, a sada plačem i ljut sam na sebe. Nakon puna četiri mjeseca patnje, još uvijek mi se dešavaju situacije u kojima plačem da se ne mogu kontrolirati. Morao sam se pitati, postavljati pitanja, morao sam drukčije. Savjetovali su mi da se obratim psihologu za razgovor i terapiju, ali nemam snage osobno se predstaviti. Predložio sam supruzi da odemo na obiteljsku terapiju ali ona o tome ne želi ni čuti. Dapače, sada je tu i odvjetnik. Ne vidim se bez svoje supruge i sina, previše sam vjerovao u tu obitelj, iako možda na pogrešan način. Želim da mi se vrati, ne želim tražiti niti pronaći nekog drugog. Želim natrag svoju obitelj, a trenutno se samo kažnjavam! Pomozite, što da napravim?
Poštovani,
Drago mi je da ste se ipak odlučili nekome obratiti za pomoć. I mali korak prema rješavanju situacije jest korak prema naprijed. U Vašim riječima jasno se može pročitati nelagodu kroz koju prolazite zbog rastanka od supruge. Razumijem da ste uložili mnogo u svoju obitelj, te da su očekivanja visoka te upravo to Vam ne dopušta da se suočite sa udaljavanjem od supruge, sa kojom ste stvorili svojevrsnu ovisničku povezanost. Navodite da Vaša supruga misli da ste je povrijedili time što ste se više bavili ljudima izvan braka nego samom obitelji. Pitam se, što Vi mislite o dome? Kako to doživljavate? Koji je Vaš pogled na sveukupnu situaciju? Smatrate li da ste je zapostavili? Može li to biti pravi razlog njezinog udaljavanja? Što se tiče svađa, navodite kako se ne sjećate niti jedne svađe zbog vas dvoje, već zbog drugih. Razmislite malo o tome. Koja u bila Vaša ponašanja koja se mogu opisati kao zapostavljajuća prema Vašoj obitelji?
Ukoliko zbilja zaključite da niste pružili dovoljno pažnje svojoj partnerici, produbite razloge takvog ponašanja. Nažalost, ne možemo držati vezane za nas drage nam osobe. Dopustite svojoj supruzi da bude slobodna, razmislite o svom blagostanju i brinite se o sinu. Nemojte isključiti mogućnost da se obratite osobno psihologu, jer Vam to može biti od pomoći ukoliko se poteškoće koje navodite nastave. Prekinuti vezu zasigurno je destabilizirajuće iskustvo, ali se svakako može pobijediti i nadvladati. Dajte si vremena, te pokušajte što objektivnije sagledati situaciju. Nemojte klonuti, već nastavite hodati prema naprijed!