Umijeće života: Nemoć pred razmaženim djetetom

Ilustracija (Foto: Arhiva)
Ilustracija (Foto: Arhiva)

Piše mr. sc. Luana Poleis, terapeutkinja i savjetnica za osobni razvoj

Poštovana psihologinjo,

majka sam petogodišnjeg sina, sretno udana već sedam godina. Suprug je prisutan kao suprug i otac. Ono zbog čega Vam pišem je moj problem oko odnosa koji imam sa sinom. Prema tati je vrlo poslušan, poštuje ga i sluša. Kada je sa mnom, ne znam što se dogodi. Postane jako plačljiv, negoduje, suprotstavlja se. Često se svađamo, ne surađuje. Protestira na sve što moramo raditi, od obroka do spavanja. Kad sam sama s njim cijeli dan, kao subotom, to mi oduzme jako puno energije. Užasno sam zbunjena, ne znam što mu je. Tete u vrtiću kažu da s njim nemaju problema, naprotiv da je vrlo drago i dobro odgojeno dijete. Pokušavam u svemu mu udovoljiti, kupiti i pružiti sve za što pokaže interes. Pokušala sam više puta reći ne, ali on krene plakati i derati se i popustim. Pogotovo kad smo vani, ne volim osjećaj kad me svi pogledaju kao da sam najgora majka. Nikad ga nisam stavila u kaznu, o svemu pokušavam s njime razgovarati. Što da napravim? Osjećam se tako bespomoćno i neuspješno.

Poštovana,

roditeljstvo i odgoj djece su jedan od najvećih izazova s kojima se u životu susrećemo. Napisali ste da ste sretno udana već sedam godina. Jeste li porazgovarali sa suprugom o različitim odgojnim metodama i postupcima koje imate prema Vašem sinu? Roditelji najčešće žele djeci prenijeti vrijednosti i norme ponašanja na različite načine – odnosno, na one kroz koje su i sami naučili u svom djetinjstvu. Ono što djeca traže u svom odrastanju je zapravo roditeljska dosljednost i sigurnost. Često se pitamo kakve granice trebaju naša djeca? Roditelji često strahuju da će ukoliko nešto zabrane, ili kažu ne, djeca to osjećati kao manjak ljubavi. Međutim, pozivam Vas da se prisjetite koliko je ljubavi u tome da kažete djetetu ne, u nečemu što smatrate da za njega nije dobro? Dajući jasne vrijednosti, a da pri tome ostajemo dosljedni ulijevamo u djecu samopouzdanje, vjeru u sebe i vlastite mogućnosti dajući im čvrstu podršku. Kao prvi korak porazgovarajte otvoreno sa suprugom, neka Vam pruži svoj pogled na roditeljstvo, međusobno se ojačajte i budite si podrška. Ukoliko želite dodatni savjet, obratite se stručnoj službi dječjeg vrtića. Oni poznaju Vaše dijete i mogu Vam biti od velike podrške i pomoći.

Poštovana psihologinjo,

da li je moguće odrastati u kvalitetnu osobu ukoliko u odgoju ne sudjeluje otac? Ja sam odrasla bez oca i gdje god idem svi pripisuju moj karakter, slabosti ili greške tome što sam odrasla bez oca. On nas je napustio kad sam bila mala, jedva ga se i sjećam. Inače sam fakultetski obrazovana, tek sam počela raditi u struci, a kako još uvijek nemam dečka i za to krive to što sam odrasla bez oca. Da li je to moguće? Malo sam zabrinuta jer to neće nitko moći nikad nadoknaditi, i možda i sama zbog toga neću biti nikad potpuna osoba.

Poštovana,

malo ste previše pažnje obratili na tuđe komentare i time potaknuli vlastitu nesigurnost. Naveli ste da ste fakultetski obrazovana i na početku svoje karijere. Onda vjerujte u sebe i svoje sposobnosti. Ljudi koji nas okružuju imaju tendenciju tražiti razloge za tuđa ponašanja kako bi sebe, i svoja ponašanja, opravdali ili udaljili od sebe i tako se osjećali sigurnijim. Vjerujem da ste odrasli u osobu sa zdravim vrijednostima i svjetonazorima. Ne ispuštajte iz vida svoje ciljeve, a ljubav će pokucati na Vaša vrata kada dođe pravo vrijeme za to.

 


Podijeli: Facebook Twiter