Umažanin pješači od Jordana do Umaga

Goran Blažević (lijevo) u Turskoj
Goran Blažević (lijevo) u Turskoj

Tridesettrogodišnji Umažanin Goran Blažević je 2011. godine do sada propješačio Camino de Santiago koji kreće od francuskih Pireneja i završava na obali Atlantskog oceana. Usto ''odradio'' je  Istarski planinarski put dug 186 kilometara, dok je 2012. godine krenuo pješice od Umaga do Rima, ne bi li se uvjerio postoji li još uvijek gostoprimstvo Crkve prema iskrenim hodočasnicima.

Svoju je tradiciju hodanja nastavio u listopadu prošle godine, kada je krenuo na put dugačak 3.500 kilometara. Odlučio je propješačiti od Jordana do Umaga. Polazišna točka njegova putovanja bila je Petra, odnosno Wadi Musa, gdje je prema legendi Mojsije štapom pokrenuo izvor vode. To mjesto je sveto za kršćane kao i za muslimane i Židove. Želja mu je s toga bila pokazati da su sve tri religije započele na istom izvoru.

Cijela Turska

Blažević se trenutno nalazi u Grčkoj, a hodati nastavlja prema Makedoniji, Albaniji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, sve do Hrvatske.

- Do sada sam prehodao Jordan, jako mali dio Palestine i velik dio Izraela, nakon čega sam stigao do Sredozemnog mora odakle sam letio na Cipar. Propješačio sam s jedne na drugu stranu otoka i iz turskog dijela Cipra otišao do Antalye, na jug Turske. Prehodao sam Tursku i preko tjesnaca Dardanele stupio na europsko tlo, a nakon par dana sam ušao u Grčku, gdje se trenutno nalazim.

Jordan ga je pak, kaže, najviše oduševio. Tamošnji su mu ljudi ostavili snažan utisak, a posebno ga se dojmila njihova gostoljubivost i želja da pomognu osobi koja putuje.

- Nadam se da će ta njihova dobrota postati i dio moje ličnosti. Međutim, nije bilo lako hodati pustinjom po velikoj vrućini. U Palestini mi je bilo teško kad sam shvatio koliko su ograničeni što se tiče mobilnosti, kako teško dolaze do dozvola koje bi im omogućile da slobodno putuju po zemlji, dok je Jeruzalem miks kultura i ostvarenje dugogodišnjeg sna.

Dnevno do 35 km

Blažević u prosjeku dnevno prohoda od 30 do 35 kilometara, no bilo je i dana kada je morao prevaliti i preko 50 kilometara. Što se tiče smještaja, nikada ne zna što može očekivati. Ukoliko naiđe na jeftino prenoćište, tada ima osiguran krov nad glavom, u suprotnom pokušava potražiti pomoć od ljudi.

- Spavao sam svugdje, od predivnih kuća do malih stanova u kojima sam spavao sa jedanaestero ljudi, u crkvama i đžamijama, u šumama i šatoru ili pak na cesti pokraj grada.

Trenutno se Blažević suočava sa problemima koje donosi zima. Dani su sve kraći i putovanje postaje pomalo naporno, kaže, obzirom da je ulaskom u Grčku došao do najtežeg dijela putovanja nakon pustinje, a to su planine i snijeg. (T. GRGIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter