Gotovo da nema posjetitelja Pule koji u noćnim satima kada dođe na Rivu ne ostane ugodno iznenađen novom vizurom pulskog brodogradilišta. Osvijetljene dizalice, popularno nazvane Svjetleći divovi postale su nova pulska i istarska atrakcija koju treba vidjeti. A ideja o projektu nastala je još prije 20 godina. Osmislio ju je svjetski poznat dizajner rasvjete Puljanin Dean Skira, inače dobitnik mnogih vrijednih svjetskih priznanja za dizajn svjetla, ali i svoje inovativne proizvode.
- Još uvijek imam kod sebe isječke iz Glasa Istre kada je prvi put o tome objavljen članak 1995. Svjetleći divovi rezultat su pozitivne energije koja se manifestirala kroz sedam mjeseci intenzivnog rada djelatnika Uljanika i moje tvrtke koji su zajedno sa mnom, svaku drugu ili treću noć, kroz cijelu zimu radili na dizalicama, uz podršku pulske Turističke zajednice, sponzora i donatora. Kako se projekt bližio kraju, tako je rastao entuzijazam. Znam da su svi, barem oni s kojima sam imao priliku razgovarati, željno iščekivali rezultate tog rada koje je, u svibnju na inauguraciji, došlo pogledati preko 10.000 posjetitelja. Ona tišina koja je nastala kada su se dizalice upalile, za mene je bilo najveće priznanje. Čak mi je ta tišina značila više od pljeska koji je uslijedio nakon toga.
Svjetlo direktno utječe na emocije
- Za puno ste projekta dobili vrijedne međunarodne nagrade struke u svijetu. Biste li ipak rekli da su vam dizalice najdraži projekt?
- Definitivno, jer su u mom gradu. Kada o nečemu razmišljate 20 godina i kada se nakon 20 godina promišljanja nešto uistinu realizira i kada osjetite koliko to ljudima znači, onda vam je puno srce. Emotivno sam jako vezan za svoj grad iako sam živio dugo godina vani. I to što se dogodilo nešto tako vrijedno, na međunarodnom nivou, u mom gradu i spoznaja da sam direktno utjecao i radio na tome, naravno da sam sretan i ponosan i da bih izdvojio taj projekt na prvo mjesto ispred svih svojih drugih projekata.
- Prema planovima pulske Turističke zajednice, najveći bi istarski grad u budućnosti trebao graditi svoj imidž na svjetlu. Koliko ste upućeni u te planove?
- Svjetlo je jedna jako zanimljiva i široka tema koja zahvaća različita područja u našem životu, a ono što uvijek ističem u svim svojim predavanjima, je da rasvjeta nije namijenjena arhitekturi, već ljudima koji u njoj žive. Svjetlo direktno utječe na naše emocije i percepciju prostora pa svjetlom možemo "manipulirati" našim osjećajima i stvarati pozitivne ili negativne emocije u kontekstu urbanog prostora, ako to želimo. Prvenstveno je važno da se osigura kvalitetna javna rasvjeta koja je svakodnevno u funkciji i nakon toga se treba pristupiti izradi dekorativne rasvjete. U Puli radimo na glavnom projektu rekonstrukcije javne rasvjete starogradske jezgre, zatim na osvjetljenju Kaštela te Malog rimskog kazališta. Oni će se, nadam se, u dogledno vrijeme i realizirati.
Nova tehnologija za stari grad
-Možete li nam nešto više reći o tim projektima?
- Rekonstrukcija javne rasvjeta starog grada Pule podrazumijeva da će se sva postojeća rasvjeta zamijeniti rasvjetom koja će biti adekvatna urbanom tkivu Pule, odnosno jako uskim ulicama u centru grada. Ta će rasvjeta biti u funkciji pružanja sigurnosti, a sama će rasvjetna tijela biti toliko mala da se realno neće ni vidjeti, niti po danu, niti po noći, a izvor svjetla će biti led. Dakle, implementira se nova tehnologija koja će imati značajne uštede u održavanju i u energentskom smislu. Istodobno će sve ulice, uličice i usponi konačno dobiti ravnomjerno osvijetljene površine tako da će se ljudi puno bolje i sigurnije osjećati. Paralelno s time Županija je financirala idejni projekt osvjetljenja Kaštela, a Grad Pula glavni i izvedbeni projekt, dok Arheološki muzej Istre financira projekt rasvjete Malog rimskog kazališta gdje bi se u fazi dogradnje postavila rasvjeta koja u sebi sadrži sigurnosnu i scensku komponentu, što će dodatno dati dekorativni akcent našoj arheološkoj baštini.
- U kontekstu rasvjete neminovna je i tema svjetlosnog zagađenja što je i bila jedna od kritika kod projekta Svjetlećih divova. Koliko je moguće smanjiti takvo zagađenje i mogu li tome pomoći nove tehnologije i u kolikoj mjeri?
- Pojam zagađenja svjetlom nikad nisam osobno volio koristiti jer ako svjetlo zagađuje, onda je Sunce najveći zagađivač. Pri povratku iz Amerike 1995. bio sam prvi u Hrvatskoj koji je pričao o tome kako bi trebalo promijeniti način projektiranja javne rasvjete s ciljem da se smanji "zagađenje" svjetlom. Pulski projekt Lungomare te godine bio je prvi projekt takve vrste u Europi koji je poštivao prilično rigorozne smjernice u svrhu smanjenja tog efekta.
Nemoguće izbjeći "zagađenje" svjetlom
- Jedini način da se potpuno eliminira efekt emisije je da se ono u potpunosti ugasi, što je nerealno. Ono na čemu moramo raditi je smanjivati taj utjecaj koliko je fizički moguće jer se svjetlo po svojoj prirodi reflektira od površine koju osvjetljava što je u cijelosti nemoguće izbjeći. Postoje norme i regulative koje su donijele znanstvene institucije, a koje je svijet prihvatio. U Hrvatskoj su one također prihvaćene kao pravilo struke u projektiranju javne rasvjete i mi se tih normi i pravila jednostavno moramo pridržavati. Gdje nastaje kolizija? Ona nastaje s ljudima koji se bave astronomijom i u njihovoj mogućnosti ili nemogućnosti da u prisutnosti javne rasvjete mogu ili ne mogu više ili manje promatrati zvijezde. Mi smo u izradi tog zakona definirali zone u kojima ne bi uopće trebalo biti javne rasvjete poput nacionalnih parkova, planina, parkova prirode i tako dalje. I prvi sam bio koji je tako nešto zagovarao. Drastično smanjenje zagađenja svjetlom iziskuje značajna financijska sredstva koja si vrlo često male općine i manji gradovi u Hrvatskoj ne mogu priuštiti.
- Jesu li dizalice primjer kako smanjiti problem zagađenja svjetla?
- Jesu, jer imaju vrlo precizno pozicionirane reflektore, leće koje se nalaze u tim reflektorima i sjenila koja su dodatno montirana kako bi se maksimalno reduciralo rasipanje svjetla dalje od one površine koja se osvjetljava. Možete si zamisliti koliko je bilo teško to izvesti na jednoj dizalici koja je uska. Naravno da će jedan dio tog svjetla otići u nebo i nemoguće ga je spriječiti. Dizalice smo programirali da svijetle parcijalno, djelom i iz tog razloga i želje da uskladimo atrakciju i taj neželjeni efekt kojeg priroda svjetla izaziva.
Lampadina traje i do 100 godina
- Kada se najavilo da se više neće proizvoditi klasične žarulje koje bi trebale zamijeniti štedne te one led tehnologije, ljudi su masovno pokupovali žarulje sa žarnom niti budući da su u javnost izašle informacije o štetnosti štednih žarulja. Kome vjerovati i što je štetno, a što nije?
- Na svojim sam predavanjima diljem svijeta prezentirao, između ostalog, i štetnost štedne žarulje. Nekim ljudima je bilo nevjerojatno što izlažem štetnost proizvoda koji štedi 80 ili 90 posto energije. Međutim, dokazano je da je štetno. Veliki proizvođači žarulja su ti koji su 1929. pokrenuli proces konzumerizma jer su odlučili da žarulja ne smije trajati duže od 1000 sati da bi ih ljudi čim više kupovali. Pritom postoji žarulja u Chicagu koja gori već 120 godina. Dosad su promijenili sedam videokamera koje su se pokvarile, a ona i dalje radi. To su one prve žarulje sa žarnom niti koje su mogle trajati po 100 godina. U međuvremenu žarulja sa žarnom više nije isplativa jer košta samo dvije kune pa su izmislili "štednu" pod izlikom uštede energije koja košta 50 kuna čime je profit daleko veći, a zanemaruje se činjenica da ona od svoje proizvodnje, a 99 posto te proizvodnje je u Kini, treba doći do Europe i ostatka svijeta brodom, cestovnim prometom i onda se tek distribuira. Zamislite koja je energija potrošena da bi ta žarulja zasvijetlila u vašoj kući! A proizvodnju žarulja sa žarnom niti imali smo u Zagrebu, Mađarskoj, posvuda. Sada su te tvornice već ugašene. Marketing je taj koji manipulira tržištem kao što je nakon toga tržište marketinški izmanipulirano led rasvjetom.
- I što da sada krajnji potrošač koristi i kome da vjeruje?
- Danas kad kupite led žarulju, kupili ste neusporedivo kvalitetniju žarulju nego što ste ju kupili prije godinu dana. Stručnjaci koji se bave svjetlom i ljudi kao što sam ja, koji su javno ukazivali na problematiku te tehnologije, sigurno su pridonijeli industriji rasvjete natjeravši na neki način proizvođače da razvijaju dalje kvalitetu svjetla i da više ne nude tržištu nešto što je suprotno onome što deklariraju na kutiji proizvoda. Led će do 2020. vjerojatno preuzeti 100 posto tržišta izvora svjetla jer će postati dovoljno kvalitetan da ćemo ga moći koristiti u svim prostorima i namjenama. Primjerice, hotel Bellevue na Malom Lošinju gdje sam radio rasvjetu, prvi je hotel s 99,9 posto rasvjetnog sustava led tehnologije. Ta je tehnologija danas dovoljno kvalitetna da bi se približila kvaliteti svjetla žarne niti.
Proizvođači ne govore istinu
- To znači da smo odbacili žarnu nit i da tek krećemo u razvoj led rasvjete koja će se tek jednog dana uspjeti približiti kvaliteti te žarne niti?
- Ja se još uvijek ne želim odreći žarulje na žarnu nit. Osobno sam ukazivao na probleme led rasvjete u vrijeme dok su postojali samo nedovoljno kvalitetni proizvodi na tržištu. Prepoznao sam intenciju i potencijal tehnologije, ali brinula me kvaliteta svjetla koju nisam mogao implementirati u svojim projektima. Dolazili bi proizvođači i nudili takvu rasvjetu za koju su tvrdili da je trajna i da štedi, a to nije tada bila istina. Danas je to dijelom istina, i to ne svugdje jer postoje samo tri ozbiljna proizvođača na svijetu koji znaju napraviti kvalitetan led čip.
Danas ako kupite javnu rasvjetu od nekih od najvećih proizvođača led rasvjete na svijetu, nitko ne želi potpisati garanciju da će ona zaista trajati onoliko koliko i deklariraju. Drugi problem je osjetljivost elektronike koja pokreće te čipove na padove napona i prenaponske udare zbog čega možemo imati velikih problema u održavanju takve rasvjete. A naravno da vam to proizvođači neće reći. A tko će to platiti i tko je javno odgovoran? Problem je danas što proizvođači nemaju zakonsku osnovu po kojoj moraju u svojim katalozima iznijeti
točne podatke o proizvodu koji prodaju za razliku od tradicionalnih izvora svjetla koji su morali.
Rasvjeta za Mirovni centar Shimon Peres u Jafi
- Trenutno radite na projektima u Izraelu, arapskim zemljama... O čemu je točno riječ?
- Da, radili smo na mnogim projektima diljem svijeta, od Kanade preko Škotske, Italije, Ukrajine do Maroka, realizirali projekt rasvjete hotela Four Seasons u Azerbajdžanu, radili na projektu Lighting network, najvećeg uvoznika rasvjetnih tijela, u Izraelu u Tel Avivu. Sudjelovali smo i u projektu rasvjete Mirovnog centra Shimon Peres u Jafi blizu Tel Aviva, te na projektu sinagoge u Jeruzalemu koji se još nije realizirao. Međunarodna referentna lista najčešće je rezultat mojih nastupa na summitima, konferencijama i sličnim profesionalnim skupovima po cijelom svijetu - u Dubaiju, Moskvi, Istanbulu, Njemačkoj, Londonu, Sao Paolu.
Inovacija i svjetlosni efekti
- Posljednja u nizu je i nagrada Zlatna Delta, najprestižnija španjolska nagrada za industrijski dizajn za dizajn svjetiljke Trick. O čemu je tu riječ?
- Trick je jedinstven u tome jer je optički tako dizajniran da s njime možete postići efekte svjetlom koji dosad nisu bili mogući. Riječ je o grafičkom svjetlu, dakle onom koje nije namijenjeno općoj rasvjeti, nego nekim specijalnim efektima i u tom smislu imate mogućnost individualnog i kreativnog izričaja da njime stvarate linije i konture te grafičke elemente koji su generirani svjetlom, a ne strukturom u prostoru. (Barbara BAN)