Tetovira se svatko od tinejdžera do 80-godišnjaka


Tetovirati se ili ne? Mnogi od nas su si barem jednom u životu postavili ovo pitanje, a ako je suditi po statistikama čak četvrtina ih je odgovorilo pozitivno, a postotak sve više raste. Prema istraživanju provedenom 2002. godine na 454 studenta u Americi, svaki četvrti je imao tetovažu. Tetoviranje više nije rezervirano samo za neke kulture i plemena, primjerice Maore ili Berbere, a i na Zapadu je već odavno prošlo vrijeme kada su tetovaže stavljali jedino dečki na odsluženju vojnog roka, pomorci ili pak zatvorenici. Tetovaže nisu više isključivo simbol neke supkulture, ne moraš biti ni bajker ni panker da si oslikaš zapešće, list ili vrat, ali isto tako ni član neke ulične bande koji pripadnost pokazuje upravo trajnim označavanjem svoga tijela zajedničkim simbolima.

Prva tetovaža

- Danas se tetovira svatko, dolaze nam 15-godišnjaci u pratnji roditelja pa sve do 80-godišnjaka, majke i kćerke tetoviraju se zajedno, a tetovaže traže svi od doktora i bankara do radnika u brodogradilištu i muzičara. Prije su ljudi s dozom opreza birali mjesto tetovaže jer okolina je gledala s nepovjerenjem prema tetoviranima, ali sada se to mijenja. Primjećujemo da je i poslovna sredina sve manje zabranjuje tetoviranje tako da sada i konobari, recepcionari i medicinske sestre, dakle i one struke koje direktno rade s ljudima, stavljaju tetovaže na vidljivim mjestima, kaže nam Danilo Vujisić, poznati tatoo majstor iz Pule koji zajedno sa suprugom Vanessom vodi salon Tatooart studio u Puli.

Svoju prvu tetovažu napravio je već s 13 godina, a u svijet oslikavanja tijela iglom i tintom uveo ga je njegov ujak od kojeg je učio tajne zanata. Sada kada iza sebe ima dugih 23 godine tetoviranja može sa sigurnošću reći da se čitav svijet tatooa drastično promijenio.

- Kako kaže jedan moj prijatelj 'nekad si tetovažu dobivao, a danas je svatko može kupiti'. Prije su tetovaže radile određene skupine ljudi, a ti si morao biti u tom điru da bi mogao kod poznanika ili frenda napraviti tetovažu. Danas je dovoljno pokucati na vrata nekog tatoo salona, a jedini je uvjet punoljetnost ili dozvola roditelja za osobe mlađe od 18 godina, objašnjava Danilo.

Higijenski standard

Umjesto u nečijim sobama, tetovaže se sada rade u salonima s visokim higijenskim standardima, koristeći rukavice i dezinfekcijska sredstva, igle različitih debljina i boje visoke kvalitete s kojima je moguće izraditi i najsitniji detalj. Ali tek kad se tome pribroji umijeće tatoo majstora mogu tetovaže postati prava umjetnička djela, doduše, s rokom trajanja, koliko traje jedan ljudski život.

- Za mene je umjetnost prvo zanat, a tek onda umjetnost, pa ako je tetoviranje zanat, onda može postati i umjetnost, kaže Danilo koji se bavi i slikarstvom i kiparstvom.

U 90-ima su se najviše tetovirala kineska slova te tribal tetovaže koje se inspiriraju na havajske i druge plemenske tetovaže dok je danas popularno ispisivanje izreka ili stihova i to najčešće na engleskom i latinskom jezikom. Promijenilo se i mjesto tetoviranja, s lopatica i leđa prešlo se na vidljivija mjesta kao što su prsti, zapešća, donji dijelovi ruku.

- Često radim tetovaže imena djece što najčešće traže mame. Djevojke danas vole tetovirati zvjezdice i leptiriće, a popularne su i bijele tetovaže. Umjesto kineskih znakova sada se češće koriste arapska i japanska slova. Mnogi se povode za modom ili ideje nalaze u katalozima, ali ima i onih koji traže unikatne slike. Najviše uživam raditi portrete, a najveća mi je nagrada kada osoba dođe s idejom, mi joj napravimo dizajn, te na kraju iz salona izađe sa smiješkom, naravno dok je prethodno na stolu malo stiskala zube od boli, kaže Danilo.

Tribal tetovaže

Osim trendovskih tetovaža te onih klasičnih koje nikada ne izlaze iz mode, kao što su zmaj ili tigar, u arhivi fotografija tetovaža nailazimo i na vrlo individualne ideje - otisak dječjih stopala, crtež starog fiće i kemijska formula na nečijem vratu. Tetovaže postaju i suveniri koji šeću svijetom: slika Pule sa starih razglednica, Arene, Augustovog hrama... Ono što ljude najčešće plaši kad su u pitanju tetovaža, jeste - bol. No, naša nas sugovornica 37-godišnja Matea Dukić iz Poreča uvjerava da nije uopće toliko strašno.

- Možda je to zato što sam žena, a svaki će vam tatoo majstor reći da je opće poznata stvar da su muškarci ti kojima zna pozliti, pa se tetoviranje mora odgoditi za drugi dan. Što je za ženu sat vremena bockanja kad ona svaki mjesec kroz 40 godina jednom mjesečno podnosi bol od menstruacije!, dodaje kroz smijeh.

Kaže da se još u srednjoj škole željela tetovirati, ali je htjela biti sigurna u svoju odluku te je pričekala sve do kraja fakulteta kad je prosudila da je dovoljno "stabilna". Nakon što je odluka "pala", uslijedilo je traženje prikladne tetovaže.

- Znala sam da će to biti nešto što će imati veze sa mnom, što će meni značiti, a ne neki simbol ili crtež koji je momentalno "in" ili koji bi si stavila samo zato što lijepo izgleda. Svakako sam htjela i da tetovaža bude relativno mala jer ako bi se ipak pokazala kao "ćorak", nisam željela da si kasnije moram oderati pola kože s leđa!, dodaje kroz šalu Matea.

Smiješni kineski tatoo

Izbor je pao na jedan kineski znak koji je povezan s njenom godinom rođenja. Pri tome se Matea u svojoj potrazi za točno napisanim znakom nije oslonila samo na Google pretraživač. Naime, događa se da zbog sitne varijacije simbola ljudi istetoviraju svakakve gluposti, pa onda, a da to ni ne znaju, na sebi nose poruke od koje bi Kinezi umrli od smijeha.

Kako bih bila sigurna da mi na leđima neće pisati Dash ili Ariel, otišla sam i u sveučilišnu knjižnicu provjeriti kako se piše ovaj kineski znak. Tetovažu sam napravila na desnoj lopatici, na mjestu koje relativno lako mogu pokriti, jer sam računala da bih mogla imati problema u budućnosti, zbog posla ili nečeg drugoga. Govorim o vremenu prije gotovo 15 godina kada tetoviranje nije bilo toliko prošireno kao danas objašnjava Matea razloge svoje predostrožnosti. No, okolina je odlično prihvatila njenu tetovažu, čak i mama, koja je nakon početnog šoka zaključila da je lijepa. Kao i mnogi koji jednom probaju draži tetoviranja, tako ni Matea nije ostala na samo jednoj tetovaži te je u međuvremenu ukrasila svoje tijelo s ukupno njih šest. Priznaje da nije sigurna da neće "pasti" još koja jer, dodaje, "tetoviranje je jednostavno zarazno!" No, dodaje, oprez mladima koji prelako ulijeću u tatoo salone.

- Tek ćemo za nekoliko godina vidjeti jesu li odluke današnjih tinejdžera da se tetoviraju za njih bile dobre ili ne, hoće li požaliti ili će s oslikanim tijelom ugodno osjećati i pod stare dane, zaključuje.

Nekada smo skrivali kratice JNA i imena bivši ljubavi

Tko stavlja tetovažu trebao bi biti siguran u to što čin jer povratka nema. Iako su metode uklanjanja tetovaža laserom ili dermoabrazijom (skidanje slojeva kože) sve modernije, još uvijek rezultati nisu zadovoljavajući. Stoga se tetovaže najčešće skrivaju novim tetovaža, odnosno radi se "cover".

- Prije smo skrivali kratice JNA ili imena bivših ljubavi, a sada tetovaže koje su bile moderne u 90-ima, a vjerojatno ćemo za 15 godina raditi "covere" sadašnjih trendovskih tetovaža, kaže Danilo. Tetoviranje se vrši i iz zdravstvenih razloga, primjerice kod prikrivanja raznih ožiljaka te u rekonstrukcijskoj medicini, npr. nakon odstranjenja dojke i ugradnje implantata, crtaju se bradavice.

Dva puta je istetovirao cijelo tijelo

Lucky Diamond Rich iz Geelonga u Australiji se šest godina za redom upisao u Guinnessovu knjigu rekorda jer ima najviše tetovaža na svijetu – 200 posto tijela mu je prekriveno tintom, odnosno dva puta se u potpunosti istetovirao! On je za Geelong Advertiser kazao da nije imao nikakvih problema zbog svoje ljubavi prema tetovažama, a roditelji su ga podržavali i dozvolili mu da radi što god ga usrećuje. Smatra da ljudi dolaze po sve veće i veće tetovaže jer taj oblik umjetnosti polako postaje sve više društveno prihvaćen.

Tetoviranje Hrvata katolika potječe još iz vremena turskog osvajanja

U Hrvatskoj tetoviranje kao narodna tradicija nazvana "sicanje" postoji u petnaestak sela smještenih između Sinja i Šibenika. Podrijetlo vuče od tetoviranja katolika u Bosni u vrijeme turskog osvajanja kada su oni svoju djecu, najčešće djevojčice između 5 i 15 godina, tetovirali kako bi ih zaštitili od turske otmice i od begova koji su imali pravo prve bračne noći. Još uvijek u dijelovima Dalmacije postoji 50 do 100 tetoviranih starijih žena, uglavnom na zapešću i člancima prstiju. Izgleda da se sada ta tradicija ponovno obnavlja kod mlađih generacija, ali zbog drugih razloga. To nam je potvrdio Danilo Vujisić: "Jednom mi je djevojka donijela crtež tetovaže svoje bake koji je pronašla na obiteljskim slikama. Riječ je o tradicionalnom motivu koji predstavlja sunce, cvijet i križić te je odlučila da ga i ona napravi. Na ovaj se način moda i tradicija spajaju se u jedno."

Tatoo turizam

Već je poznato da turisti svoj posjet Hrvatskoj često iskoriste ne samo da bi se kupali u moru već i da bi popravili zube. Izgleda da se dentalnom turizmu može pridružiti i tatoo turizam, a razlog je isti - povoljnije cijene. Česti gosti salona tetovaža Švicarci jer startna cijena kod nas za malu tetovažu je 300 kuna, dok je u Švicarskoj 200 franaka, trostruko skuplje. Dolaze i Skandinavci koji vele da im je zbog jeftine tetovaže ljetovanje praktički besplatno. (Maša JERIN, snimio Manuel ANGELINI)


Podijeli: Facebook Twiter