Romi derviši razlikuju šejha od odžaka i šejha od sokaka

Vesna Ivezić (Dejan ŠTIFANIĆ)
Vesna Ivezić (Dejan ŠTIFANIĆ)

"U dosluhu s Bogom" knjiga je o Romima dervišima u Istri, nedavno objavljena u izdanju Durieuxa, urednik je Nenad Popović. Autorica Vesna Ivezić zainteresirala se za fenomen pojave sufizma u Hrvatskoj nakon susreta s dervišima vodnjanske tekije koju vodi Veli Huseini, predsjednik Udruge Roma Istre. Profesoricu Ivezić zatekli smo u čitaonici Sveučilišne knjižnice u Puli. "Tu sam po cijele dane. Knjižnica je moj dnevni boravak, moj drugi dom", kaže. Živi na relaciji Zagreb-Pula, zadnjih godina i s Labinom između, jer tamošnjim gimnazijalcima predaje filozofiju, sociologiju i logiku. Magistrirala je na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje priprema i doktorat. Članica je Hrvatskog filozofskog i sociološkog društva, Društva za integralnost te Centra za filozofiju medija i izvršna je urednica njihova časopisa "In medias res". Godine 2009. u Puli je sa suprugom Zoranom Ivezićem pokrenula Bunker festival zabranjivanih i zaboravljenih filmova.

- Kako to da ste se zainteresirali za sufizam i kako ste došli do romskih derviša u Vodnjanu?

- Da, na prvi je pogled neobično da u Istri postoji derviška zajednica. Namjeravala sam ukazati na prisutnost sufizma, male vjerske zajednice pripadajuće islamu, koja je zaživjela u Hrvatskoj, u pretežno katoličkom okruženju, i to u okrilju jedne etničke manjine, Roma. Na dervišku zajednicu muslimanskih Roma u Istri sam naišla slučajno, istražujući o diskriminaciji romske djece u višim razredima osnovnih škola u Hrvatskoj. Projekt sam naslovila "Pravo na različitost", o čemu sam također izdala knjigu. U istraživanje sam uključila po nekoliko osnovnih škola iz Zagreba, Siska i okolice, u Istri iz Vodnjana i Pule te u Međimurju škole u Čakovcu, Macinecu i Podturenu, gdje je u to vrijeme bila aktualna zabrana ulaska romskoj djeci u isti razred s ostalima, što me je jako razljutilo i potaknulo na istraživanje. Tako sam došla i do romske zajednice u Puli i upoznala voditelja Udruge Roma Istre Velija Huseinija od kojeg sam zatražila podršku u istraživanju. Sjećam se da sam na njegovom pisaćem stolu ugledala malu fotografiju muškarca čiji me je lik asocirao na derviše koje sam do tada viđala po internetu i u knjigama. Tek na niz mojih pitanja Huseini mi je otkrio da je to pokojni voditelj njihove derviške zajednice Riza Bajrami i da njegovu fotografiju ima uvijek sa sobom.

- Knjigu završavate rječnikom manje poznatih pojmova, spominjete i šejha od odžaka i šejka od sokaka. Zanimljiva je ta priča.

- Tu se radi o pitanju vodstva u tarikatu, jer postoje šejhovi koji svoje znanje nisu stekli marljivim i predanim radom, nego su se sami ovlastili ili ovlasti kupili od nekog drugog, isto tako nepouzdanog šejha. Šejh od odžaka je onaj "pravi", kao i odžak, dimnjak, utemeljen je na tlu. Donji dio dimnjaka nisko je iznad tla, iznad vatre i odatle dolazi toplina, a vrh dimnjaka stremi visoko prema nebu, on je poveznica između neba i zemlje. S druge strane, šejh od sokaka nema pravo znanje te "luta i vrluda sokacima, a da ni sam ne zna kuda ide".

- Što ste saznali u svom istraživanju o romskoj zajednici u Vodnjanu? Koliko njih pripada derviškom redu?

- Ti zanimljivi i mudri ljudi otvorili su mi vrata svojih domova i svojih života, ali i svoje vjerske zajednice, tekije, dopustivši mi da ih bolje upoznam, da pokušam razumjeti njihov odnos prema Bogu i vjeri. Bilo je to za mene novo iskustvo, sasvim drugačiji svijet od onog u kojem živim pa sam i drugima željela prenijeti "radosnu vijest" da smo izuzetno bogato društvo, s toliko kultura potpuno različitih od starosjedilačke kulture u Hrvatskoj i to sve na jednom mjestu.

"Istarski" tarikat djeluje od sredine 1980-ih godina, kada je s Kosova u Pulu stigao šejh kadirijskog derviškog reda Riza Bajrami, pripadnik romske nacionalnosti. Njegov je dolazak motiviran masovnim preseljenjem muslimanskih Roma s istočnih prostora bivše Jugoslavije u Istru, koja se kao vjekovno sjecište različitih kultura i nacija, od svih drugih zapadnih predjela bivše države pokazala najboljom novom domovinom i za Rome. Od Roma uključenih u dervišku zajednicu u Vodnjanu manji broj čine aktivni članovi bratstva, dok je više onih koji sebe nazivaju ljubimcima i simpatizerima. Oko stotinu je derviša koji su položili zakletvu na vjernost bratstvu, oni su jezgra reda okupljenog u vodnjanskoj tekiji koja pokreće sav vjerski, oni bi rekli tarikatski život tog kraja. Nakon odlaska u Njemačku šejh Riza Bajrami je ovlastio vekila - ovlaštenog voditelja, da nastavi voditi tarikat u Vodnjanu.

- Običaji vodnjanskih Roma, kažete u knjizi, proistječu iz derviške prakse. Koliki je utjecaj vjere na njihov svakodnevni život?

- Tarikatski život ima velikog utjecaja na svakodnevni život muslimanskih Roma derviša i onih koji su uključeni u dervišku zajednicu. Oni vlastitom životu pristupaju puno ozbiljnije nego oni koji to nisu. Udruga Roma Istre tijesno je povezana s tekijom, predsjednik udruge ujedno je i voditelj tekije. Moglo bi se reći da se udruga bavi svjetovnim, materijalnim problemima Roma, a tekija duhovnim stvarima, no u slučaju romske zajednice teško je odrediti granicu nadležnosti. Naime, Romi smatraju da njihove životne (ne)prilike u velikoj mjeri ovise o uspješnosti njihove komunikacije s Bogom, to određuje i udio Božje pomoći u životu svakog pojedinca. Napredovanje na duhovnom putu osigurava ugodniji život. Otud i naslov knjige "U dosluhu s Bogom", jer čini se da Romi sve u životu čine baš tako, u dosluhu s Bogom. Iz derviške tekije zajednica Roma kontrolira svoje članove, značajno utječući na njihovo ponašanje, životne i radne navike, disciplinu i međusobne odnose. Tekija, prema tome, ima i političku funkciju. Postojanje derviške zajednice Romi smatraju jamstvom očuvanja svog etničkog korpusa, a stariji ljudi ističu da je još u starom kraju osnivanje tekije okupilo i "dovelo u red" Rome te poboljšalo njihove odnose s većinskim stanovništvom.

- Romi su u Vodnjan doselili sredinom 1980-ih, većinom s Kosova i južne Srbije. Kakav je njihov odnos s većinskim katoličkim stanovništvom i s drugim romskim zajednicama u Istri i Hrvatskoj, ovdje starijima pa i druge vjere?

- Kako kažu derviši vodnjanske tekije, u tom kraju se nikada nije dogodio značajniji incident koji bi bio znak vjerske netrpeljivosti prema muslimanskim Romima ili dervišima. S drugim romskim zajednicama u Hrvatskoj dobro surađuju, a pulska Udruga Roma čelna je institucija koja obuhvaća i starosjedioce i novopridošle. Veli Huseini već dulje ima u planu izdati monografiju o povijesti i radu Udruge Roma Istre, u čemu ću i ja sudjelovati. Što se tiče drugih vjera, treba reći da se Romi derviši ne sukobljavaju ni sa kim, njihova djeca u školi mahom pohađaju vjeronauk službenog islama, "jer nemaju što loše naučiti", kažu. Poznato je da se Romi prilagođavaju vjeri kraja u koji dolaze, što ovdje nije slučaj. Romi su svoju vjeru ovaj put donijeli sa sobom i održali je. Moguće da je razlog što je Istra tradicionalno navikla na sve moguće različitosti pa na Rome u tom smislu nitko nije vršio pritisak i nije bilo potrebe za prilagodbom.

- Kakav je stav službenog islama prema derviškim redovima? Okuplja li vodnjanska tekija i druge muslimane osim Roma?

- U prvoj polovici 20. stoljeća, u vrijeme intenzivnog razvoja derviških redova na Balkanu, stav službenog islama nije bio prijateljski, a kasnije se to promijenilo nabolje. Vjera je značajan faktor u okupljanju Bošnjaka, Roma i Albanaca u Istri, u Hrvatskoj, u svijetu. Vodnjanska tekija u najvećoj mjeri okuplja muslimanske Rome, no ponekad navraćaju i drugi.

- Sufizam je mistični pravac islama, u Istri prisutan kroz kadirijski derviški red s tekijom u Vodnjanu. Religijski redovi podrazumijevaju mistična bratstva, inicijaciju, ima li toga i među romskim dervišima? Prakticiraju li obrede ritualnog plesa i probadanja?

- Tarikati, mistični putovi spoznaje, nazvani po svojim osnivačima, pojavili su se nakon institucionalizacije sufizma u 12. stoljeću; 12 je takvih redova. Naravno da i tarikat romskih derviša podrazumijeva sve jednako kao i svi drugi, ali se obred ritualnog probadanja - a znala sam da ćete me to pitati! - u vodnjanskoj tekiji ne prakticira. Jedan je to od najkontraverznijih, promatračima uvijek najzanimljiviji obred. Dio je ritualne prakse kadirijskog i nekih drugih srodnih redova, najčešće rifaijskog šijitske provenijencije. Često se pogrešno tumači, a osude se kreću u rasponu od osude "civiliziranog svijeta" za divljaštvo i okrutnost pa do osude službenog islama za poigravanje s tajnim, "nedozvoljenim" silama, s magijom. Pretpostavlja se da je običaj preuzet od Mongola, a izvodi se posebnim priborom koji se sastoji od dugačkih tankih igala (zarf), bodeža, noževa, sablji. U vodnjanskoj derviškoj zajednici čuvaju ručno izrađen mač s dvije oštrice, donesen iz tekije u Kosovskoj Mitrovici. Dvije oštrice simboliziraju tarikat kao dvostruki, unutrašnji i vanjski put derviša. Obredom probadanja, kako kažu derviši, potvrđuje se i utvrđuje vjera te osvjedočuje postojanje druge stvarnosti, više i moćnije od svakodnevice.

- Gdje se susreću sufizam i svjetonazor Roma odnosno njihovo poimanje svijeta i života? Kažete u knjizi da Romi i sufizam imaju isti doživljaj domovine - da je to mjesto dijeljenja zajedničke tajne.

- Nekoliko je zajedničkih mjesta na kojima se sastaju shvaćanja Roma i neki od principa sufizma. Prvo, način prenošenja znanja. Romi su narod usmene predaje, a u tarikatu se znanja predaju po sličnom principu, s učitelja na učenika. Nema udžbenika iz kojih bi se moglo naučiti koji je najlakši put do Boga. Dalje, mistična priroda sufizma nije strana shvaćanju Roma koji, zbog svog lutalačkog života, bliskosti s prirodom, dobro razumiju njenu mističnu komponentu što prenose i na mistično jedinstvo s Bogom. Važno zajedničko mjesto je i netransparentnost za okolinu - u sufizmu radi očuvanja vrijednosti učenja, u Roma radi očuvanja etničkog bića. A što se domovine tiče, ni Romi ni sufizam nemaju domovine, ne postoji romska država, tarikati ne pripadaju državama ili narodima. Sufizam nema nacionalnosti, kao što se ni islam ne može odrediti nacionalnim granicama. Teže univerzalnosti.

- Derviš izvorno znači siromah, prosjak. Može li ih se usporediti s nekim posebnim redom u kršćanstvu?

- U svim religijama svijeta određen broj vjernika potpuno se predaje vjeri, potpuno okreće Bogu. Kao što je poznato, nastanak manjih vjerskih zajednica iniciran je nezadovoljstvom velikim institucionalnim religijskim sistemima, željom za prisnijim kontaktom s Bogom - od čeg nisu imuni niti kršćanstvo, niti islam, niti bilo koja druga religija - i u suštini su svi ti redovi, pravci, male vjerske zajednice isti. Prema tvrdnji vjernika da je Bog jedan, u dubini vjere, kad su bliže tom jednom, svi se oni na tom mjestu sastaju i slični su.

- Prema vašem istraživanju, vjera u Boga među Romima je vrlo snažna i ne ometaju je ni izrazito živa i bogata pučka vjerovanja. Kako religija i tzv. praznovjerje tako skladno egzistiraju jedan uz drugoga?

- Ne bih pučka vjerovanja Roma nazvala praznovjerjem. To su ostaci starih tradicija vezanih uz predislamsko razdoblje i u savršenom su skladu s vjerom u Boga, jer sve što Romi rade - rade uz Božju pomoć, uz molitvu, pa tako i razna iscjeljenja, skidanje uroka i slično. Magiju smatraju štetnom, iako su neki postupci kojima se služe, primjerice bacanje olova u vodu u cilju ozdravljenja, upravo magijski, ali ih oni takvima ne smatraju. Romi magijom smatraju postupke kojima se na nedozvoljen, skriven način može drugome učiniti zlo, utjecati na njegov život izazivanjem loših posljedica, kao što je bacanje uroka - Romi čuvaju tek rođenu djecu od pogleda "urokljivih očiju" - ili se njome služe prevaranti koji uzimaju novac i varaju ljude, što oni smatraju grijehom. Drugi i važniji razlog protiv magije je optužba za pokušaj intervencije u Božju volju. Naime, ako je Bog taj koji odlučuje što će učiniti i što je najbolje za svakog pojedinog čovjeka, a na pojedincu je samo da se usrdno moli i sjeća Boga, onda čovjek koji magijom pokušava učiniti nešto mimo Božje volje i intervenirati na svoju ruku, čini grijeh. "Čovjek nikad ne smije zaboraviti da je zemlja", reče mi jedan Rom, "Bog ga je stvorio i udahnuo mu duh, od njegovog svjetla je nastao i ne smije ništa činiti na svoju ruku jer nije tome dorastao".

- Najavljivano je otvaranje Katedra za romistiku na Odsjeku za indologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Što su temelji romskog identiteta?

- Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu uči se romski jezik i kultura - religija, književnost, običaji, povijest i tradicija. Počelo je kao izborni predmet i ne znam je li ove godina oformljena katedra. Romanipe ili tvz. romstvo temeljni je princip romskog identiteta, o čemu se sami Romi nerado izjašnjavaju. Karakterizira ih složena unutrašnja struktura građena na temelju specifičnog načina života kroz više od tisuću godina. Činjenica je da sve Rome na svijetu povezuje osjećaj pripadnosti jednom narodu. Romstvo je viši pojam u odnosu na dervištvo koje je kohezijska sila za većinu muslimanskih Roma ma gdje se nalazili.

- Kakav je položaj djece i žena u vodnjanskoj tekiji? Ima li žena među romskim dervišima?

- Romi vole djecu i od najranijih dana polako ih uključuju u tarikatski život, kako koji "doraste za tarikat". Smatraju da je za djecu i mlade puno bolje da su na okupu u zaštićenom prostoru, "Božjem ozračju", kako navode, jer tamo mogu naučiti samo nešto dobro i naviknuti se pristojnom ponašanju i disciplini. U tekiji se uvijek vode ozbiljni razgovori o životu i Bogu, vele Romi, zajednički se preispituju postupci ponašanja svakog člana, i mladog i starijeg. Žene se također, najčešće uz muževe uključuju u sve aktivnosti u tekiji, a ima ih nekoliko koje su inicirane i aktivno uključene u derviški red, što je dopušteno. Većinom su to mlađe žene, koje na taj način žele naglasiti svoju veću samostalnost.

"Od štale smo svojim rukama napravili tekiju!"

- Tekija je smještena blizu glavnog gradskog trga, na kraju uske, zavojite uličice tipične za Vodnjan, u nekadašnjoj gospodarskoj zgradi u koju se ulazi iz dvorišta. "Od štale smo svojim rukama napravili tekiju!", ponosno ističu Romi. Problem je što su u nju bespravno uselili i to se ne rješava već godinama, a radi toga i zato što zgrada nema uporabnu dozvolu ne mogu dobiti ni priključak za struju, već su je posuđivali od susjeda, kažu, uz redovno plaćanje računa. Više im ni to nije dopušteno pa obrede obavljaju uz svijeće. Kakvi su vlasnički odnosi u vezi tog prostora nisam uspjela saznati. Romi tvrde da su spremni kupiti objekt i ističu da tekija kao i bratstvo danas nisu namijenjeni samo Romima, nego svim dervišima kadirijskog reda koji prebivaju na tom području i žele prisustvovati obredima. (Duška PALIBRK)


Podijeli: Facebook Twiter