Nakon fantastičnog saksofoniste Pee Wee Ellisa i njegovog ansambla, potom i glazbenog jazz world osvježenja kojeg je na scenu doveo "Atma Mundi Ensembe", treća, ujedno i posljednja, večer Rovinj spring jazza, okončana je nastupom velike dame domaće jazz scene Zdenke Kovačiček i pratećeg joj Green Haus Blues Banda (osmeročlane genijalne ekipe u sastavu Jurica Hotko, klavir, Kristin Orešić, bubnjevi, Lovro Šicel, gitara, Igor Flajhar, bas, Zvornimir Bajević, truba, Antonio Geček, truba, Marin Ferketin, trombon i Andreas Marinello- saksofon). O kakvim je glazbenicima riječ, najbolje kazuje podatak prema kojem je polovica banda, doduše ona puhačka u stalnoj postavi Big banda HRT-a.
O savršenoj glazbenici Zdenki Kovačiček, koja i sama za sebe veli da je rock and roll njen život, jazz strast, a kazalište velika i bar zasada, neispunjena ljubav teško je iole što novog napisati. Jer, unatoč gotovo šest desetljeća estrade njen glas, ali i stas priča jednu sasvim drugu priču koja kazuje kako ti nitko i ništa ne može oduzeti talent i ljepotu. Nakon uvodnih skladbi Green Haus Blues Banda, svoj je nastup kraljica jazza otvorila izvedbom pjesme Miljenka Prohanske "Zbog jedne davne melodije", za koju je Kovčiček naglasila da joj je i jedna od najljepših. Uslijedila je i domaća "Vrati se u moje dane", kao i "Mali crni brat", pjesme koja se nalazi i na njenom prvom LP-iju iz 78' godine. Ipak, uz fantastične izvede poznatih pjesama i svjetskih jazz standarda poput "Georgia", "Is you is", ili pak "Me and Bobby McGee", na noge je publiku podigla izvedbom pjesme "Ja sam žena (za sva vremena)" autora i tekstopisca Marka Tomasovića. Poklonivši joj ovu pjesmu Tomasović joj je podario glazbenu vječnost.
Inače, i ovaj posljednji Rovinj spring jazz koncert potpisalo je i organiziralo Pučko otvoreno učilište. (N. ORLOVIĆ RADIĆ)