Na današnji dan prije točno stotinu godina u Vabrigi, u tadašnjoj Austro-Ugarskoj Monarhiji, rodila se Marija Bibulić. Ljupka je curica svjetlo dana ugledala u obitelji Paris, u kući na samo nekoliko koraka od one u kojoj danas živi s nevjestom Slavicom i unukom Vesnom.
"Niman vlasi na glavi koliko san tega pasala na ten svitu!", s osmjehom nam otkriva ova simpatična, izuzetno bistra i draga stogodišnjakinja, nutkajući nas kolačima i voćnim sokom. Za stolom, pred kućom ukrašenom zlatnim balonima, samo je djelić onoga što će se naći na banketu u povodu velikog rođendanskog slavlja, u restoranu sa 70-ak uzvanika, članova obitelji, sumještana i prijatelja.
Čestitari su slavljenicu počeli obilaziti već proteklih dana, a među njima i ovdašnji osnovci, predstavnici Općine Tar-Vabriga na čelu s načelnikom Niviom Stojnićem, udruge Lanterna s predsjednicom Anticom Gašparini te umirovljenika iz Tara, Vabrige i Poreča. Ona je za svakog imala lijepu riječ i savjet kako dugo poživjeti.
"Vajk rabi delati, dobro pensati i sa svima hoditi dakordo", jednostavna je, ali očito efikasna njena životna mudrost.
Naša nam sugovornica to potvrđuje svojom duhovitošću, elokventnošću, odličnom memorijom i zdravljem. Jedino je muče slabiji vid na lijevo oko i koljena koje je više dobro ne služe pa si u hodu pomaže štapom. Uvijek je puno radila, i u kampanji i doma, njegovala braću i sestre, a zatim svoju djecu i starije iz obitelji.
"Sad ne delan niš", smije se i dodaje da tendi sebe, obajde kortu i ladonje, voli dobro društvo i rado pogleda bilo koji program na televiziji.
Imala je dvojicu braće iz majčinog prvog braka, a četiri godine nakon što joj je otac poginuo u Prvom svjetskom ratu majka se ponovno udala za čovjeka koji je već imao sina te se obitelj povećala za još dvije djevojčice i dječaka. Od svih njih danas je osim Marije živa samo 19 godina mlađa sestra Đana. No, obitelj je i dalje velika.
Marija je sa suprugom Bepom (Josipom) dobila kćer Ninu i sina Ivana (Janka) kojeg, nažalost, više nema. Rodili su se zatim unuci Aliče, Oliano, Vesna, Ružica i Anica, praunuci Masimo, Gordana, Josip, Đani, Alan i Toni te prapraunuci Kristijan, Raul i Martin. Za Bepa se udala sa samo 19 godina i izgubila ga u Drugom svjetskom ratu, u koncentracijskom logoru Dachau. Kaže da nikad poslije nije ni pogledala drugog muškarca. "Od malega smo se znali, bili smo prečižih lit i jedan drugemu lipi. On je bija moja prva i zadnja ljubav!", odlučno kaže. (K. FLEGAR, snimila J. PREKALJ)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU OD ČETVRTKA