Tamara Obrovac je koncertima u Kinu Urania u Osijeku i ZKM-u u Zagrebu obilježila 20 godina diskografske aktivnosti. Zagrebački je koncert izazvao veliko zanimanje javnosti, dvorana je bila rasprodana, a organizator je bio prisiljen postaviti dodatna sjedeća mjesta. No važnije od toga je da je svatko od prisutnih istinski uživao u nesvakidašnjem glazbenom događaju. Publika je to pokazala pozdravljajući ovacijama svaku izvedbu, svaki solo, svaki spontani potez glazbenika, a bilo ih je napretek, te pozivom umjetnika na dva dodatka.
Autorski potencijal
Naime to je bila retrospektiva Tamarinog stvaralaštva samo po odabiru programa koji je sadržavao skladbe iz raznih razdoblja njezine karijere, iako je najviše bilo onih s novog, njezinog 10 albuma, "Canto Amoroso", koji je objavila austrijska diskografska kuća Alessa Records.
Upravo je autorski potencijal jedan od najvažnijih segmenata njezina stvaralaštva. Nakon mnogobrojnih koncerata, među kojima ih je bilo puno i pred zagrebačkom publikom, teško je bilo odabrati skladbe koje bi ju kao autoricu predstavile u novom svjetlu. Ovom prigodom svoj je autorski poriv iskazala skladbama "Touca"La Louna", "IstrArmenia", "Se me ra morta privari", "Kažeta", "Sama bez tebe", "Kada te nima tu", "Črni malin", "Canto Amoroso", "Carisa" i "Daleko je..."
Sve ostalo bilo je novo. Provedbu, naime, nikako ne možemo okarakterizirati kao retrospektivnu jer ovaj, kao i svaki drugi njezin koncert, bio je jedinstven, kao da se radi o posve novom projektu. Iako se radi o svima poznatim skladbama - prepoznatljivost tema nije bila upitna - one su na zagrebačkom koncertu doživjele transformacije, ne samo u pogledu improvizacija nego i tempa, dinamike, forme... Nekonvencionalno i neponovljivo!
Vrhunski glazbenici
Za razliku od također urnebesnog koncerta što ga je tjedan dana prije sa svojim kvartetom održala na festivalu JazzTime Rijeka, ovom prigodom nastupila je s Transhistria Ensembleom, formacijom s kojom najčešće djeluje i s kojom je snimila najviše albuma. Članovi su slovenski kontrabasist Žiga Golob i hrvatski bubnjar Krunoslav Levačić, koji su s njom od samih početaka, od njezinog prvog albuma "Triade" iz 1996., slovenski gitarist i mandolinist Uroš Rakovec, koji se pridružio prigodom snimanja albuma "Sve pasiva" iz 2003. te talijanski harnonikaš Fausto Beccalossi, koji je uz njih od snimanja albuma "Daleko je..." iz 2005. Radi se odreda o vrhunskim instrumentalistima koji se, nakon godina zajedničkog muziciranja, poznaju u dušu i uživaju u zajedničkom muziciranju. Zbog toga, ali i zato što su toliko puta izvodili te skladbe, više ne moraju razmišljati o notama već se opušteno prepuštaju glazbenoj komunikaciji. I ovom prigodom bili su raspoloženi, što je poticajno djelovalo na cijeli sastav, uključujući i Tamaru.
Iako se u svakom trenutku osjeća da je ona vođa, pokretač, svoju veličinu pokazala je i dozvolivši svim članovima sastava da kroz sola oslobode svoj trenutni kreativni naboj. Naravno, i ona je briljantna pjevačica moćna glasa i kontrole, sjajna flautistica, nekonvencionalna, domišljata i duhovita improvizatorica, što demonstrira u svojim solima, ali i u uzbudljivim dijalozima s glazbenicima, koje odabire na licu mjesta. I kad pukne žica na gitari Tamara to pretvori u temu za duhovit komentar. Maštovitost često izražava reagirajući na trenutne poticaje, kao ovom prigodom kad je banalno dobacivanje iz publike odmah pretvorila u sjajno "glazbeno djelo".
Njezinu glazbu možemo sagledati na nekoliko razina: ona je maštovita, osobna, na visokoj autorskoj i izvedbenoj razini, univerzalna, ali i dijalektalna, duboko ukorijenjena u tradiciji Istre i Mediterana, od duboko emotivne do teatralne, u isto vrijeme i suvremena s elementima jazza i folka... (Tekst i foto Davor HRVOJ)