Giancarlo Zigante, poznat po pronalasku najvećeg tartufa na svijetu, Guinnessovog rekordera iz doline Mirne teškog 1,31 kilogram, kaže da još uvijek drži svjetski rekord u ovoj kategoriji. Četrnaesti rođendan Guinnessovog rekordera proslavio je svečanom večerom u Livadama sa željom da mu još dugo, dugo nitko ne preotme ovo prestižno priznanje osvojeno 1999.
Razloga za slavlje bilo je više jer je Giancarlo Zigante godine postao i vlasnik, doduše neslužbene, titule organizatora najdužeg sajma tartufa na svijetu. Tradicionalni Dani Zigante tartufa protegnuli su se na čak sedam jesenskih vikenda.
Upravo je ova manifestacija, kaže Zigante, proslavila Livade u cijelom svijetu kao centar istarskoga bijelog tartufa.
Zigante je uzvanicima na svečanoj večeri naribao dva tartufa kapitalca, jedan od oko 20 i drugi od 30-ak dekagrama težine. Za pripremu svih jela utrošio je ukupno kilogram i pol skupocjene podzemne gljive u vrijednosti od oko dvije tisuće eura i time obilježio četrnaestu obljetnicu pronalaska najvećeg tartufa na svijetu.
Rođendan kapitalca svjetskog glasa pratila je i vrhunska enogastronomska simfonija; vina iz Hrvatske, Slovenije i Italije i meni od šest sljedova na bazi tartufa, francuskih imena, ali istarskih namirnica. Vrhunski kuhar Damir Modrušan i njegova ekipa pripremili su prave gastro poslastice.
Među ostalim, mlačni brioš punjen guščjom jetrom na podlozi od buče uz dodatak kreme od aceta balsamica i meda s bijelim tartufom, kao i janjeće kotlete kuhane u vakuumu, uz dodatak sotea od čičoke te kreme od kestena i porta s bijelim tartufom. Upravo su janjeći kotleti oduševili opernog pjevača Ronalda Brausa, Rovinjca s privremenom zagrebačkom adresom, prvog i za sada jednog Istranina koji nastupa u popularnom televizijskom showu "Ples sa zvijezdama".
- Koncentrirao sam se na namirnice iz Istre, na gljive poput lisičarki i crnih truba, masline, stabljike celera, skutu, orahe, lješnjake, sve namirnice koje pašu s tartufom. Janjetinu smo pripremili na specifičan način. Kuhali smo je u vakuumu osam sati tako da je izgledala kao da je sirova, a zapravo je bila termički obrađena i mekana kao maslac, povjerio nam je Modrušan, uvjeren da istarska kuhinja može postati itekako atraktivan izvozni brend. (G. ČALIĆ ŠVERKO)