Poštovana psihologinjo,
Imam vrlo delikatnu situaciju o kojoj bih voljela dobiti vaše mišljenje. Sklopila sam tzv. internet prijateljstvo. Curu koju sam upoznala i postale smo odlične virtualne prijateljice ima ozbiljan problem – a ja ne znam što učiniti. Često prijeti da će se rezati. Molim je, preklinjem, da to ne napravi. Ipak, isključuje se s mreže da bi se vratila i izjavila kako se je porezala. O njoj ne znam previše, u smislu da ne znam adresu, ali znam ružnu obiteljsku situaciju. Često se dopisujemo u kasne sate. Ne znam fiksni broj, niti ga uspijevam pronaći.
Voljela bih javiti njezinim roditeljima - bez obzira na to kakvi su, oni su njezini roditelji i morali bi znati što se događa. Obavijestila sam policiju, a ona se, kaže, smirila jer je "ne boli više duša nakon osjeta boli od rezanja". Prijetila je da će si prerezati vene u slučaju da netko namjerava doći do nje. U takvom delikatnom trenutku pojavio se bivši dečko kod nje. Mislila sam si nije sama i da je to dobro. Saznala sam da je policija ipak bila i intervenirala.
Ona priča da mogu smatrati svojim uspjehom što je ona, u fizičkom smislu, još uvijek živa iako ne osjeća više ništa. Bila je ljuta zbog policije, jer su je roditelji napali i podigli paniku. Moje mišljenje je da bi tu obitelj trebalo prijaviti socijalnoj službi, ali ona ne dozvoljava i protivi se. Mislim da sam učinila sve što sam mogla, više od toga se niti ne želim miješati. Mislite da ću ispravno postupiti? Unaprijed hvala
Poštovana,
Situacija koju opisujete vrlo je zamršena i čudna. Ima mnogo pitanja koje bih voljela postaviti kako bi dobila bolji uvid ali, to je nemoguće u ovom trenutku. Kako navodite, obitelj je disfunkcionalna. Vaš trud je za svaku pohvalu jer ste se potrudili oko osobe koju niste nikada upoznali. Učinili ste ispravno što ste sve prijavili nadležnoj instituciji, odnosno policiji.
Iza internet profila mogu se skrivati različiti profili – koji ne moraju biti iskreni. U ovom trenutku, najbolje je da prepustite policiji praćenje cjelokupne situacije, a vjerujem da će se uključiti i ostale institucije. Poziv vaše prijateljice, jest poziv u pomoć koji ste vi signalizirali i postupili prema savjesti. Najgore bi bilo okrenuti leđa, a vi to niste učinili. Budite mirni, učinili ste ispravnu odluku.
Poštovana psihologinjo,
Razmišljao sam dosta ovih dana i došao sam do zaključka da je život jednostavno loš. Ne izgleda mi kao da ima nekakvog smisla.
Rodimo se slučajno i osuđeni smo na postojanje. A to postojanje samo po sebi nije baš nešto posebno dobro. Kad pogledamo oko sebe vidimo da ima jako puno zla, nesreća, raznih opasnih bolesti, kriminala - i nama se može dogoditi nešto loše.
Ne možemo proći kroz život bez problema. A što je najgore na kraju te muke nas čeka smrt koja je vjerojatno kraj svega. Meni je život relativno OK, imam samo neke manje probleme. Ali od ovih pitanja mi je muka. Imam stalno u sebi taj strah da će mi se nešto loše dogoditi. Kako ljudi uopće nađu volju za život? Alen
Pitanje života i njegovog smisla je vrlo široko i nimalo lagano područje proučavanja. Mnogi pravci, ne samo psihologije, bavili su se proučavanjem života. U psihološkom smislu, volja za životom jest naša motivacija. Neki prolaze kroz život pasivno, uzimajući sve što im život donosi i smisao vide u događajima koji ga upotpunjuju.
Kad bismo provodili istraživanje, odgovori bi bili različiti odnosno raznovrsni. Svrhom života mnogi vide u stvaranju obitelji, u ljubavi, u sreći ili u ostvarivanju ciljeva i svoje ambicioznosti. Kroz život često se bojimo da nećemo uspjeti, da nećemo imati dovoljno vremena za sve što želimo ostvariti ili da to nećemo znati napraviti.
U takvim slučajevima, često se branimo koristeći obrambenost pesimizma. Puštamo odgovornost prolaznošću vremena i događajima na koje smatramo da ne možemo utjecati. Ukoliko želimo ostvariti svoj život i svoju volju za životom, potrebno je postavljati puno pitanja bez straha od odgovora.
Spoznaja nas može upotpuniti, zadovoljiti, razveseliti. Svaka barijera odnosno problem na koju nailazimo možemo interpretirati kao izazov ili kao nemoguću misiju. Pogled na situaciju i stvari oko nas ovise o nama samima.
Razmislite o poslovici: Ako želiš mijenjati svijet, počni mijenjati sebe. Koliko je moguće promijeniti svijet jednostavnom promjenom perspektive? (Luana POLEIS)
Imate li problema sa sinom ili kćerkom? Ne slažete se najbolje sa svojim šefom? Naljutili ste se na prijateljicu? Kako ćete prekinuti dugogodišnju vezu? Na ova i slična pitanja, dileme, slutnje i probleme, pomoć možete potražiti od naše psihologinje, mag. Luane Poleis. Pitanja možete poslati na e-mail adresu: redakcija @glasistre.hr i [email protected] <mailto:[email protected]>, odnosno običnom poštom na Glas Istre, 52100 Pula za rubriku "Umijeće života".