Poznati istarski skladatelj i kantautor Bruno Krajcar svoj će najnoviji album "Istraditional" - svojevrsni hommage originalnom istarskom dvopjevu ili istarskoj narodnoj netemperiranoj pjesmi (dvoglasju tijesnih intervala) - predstaviti sutra navečer u dvorani Hrvatskog društva skladatelja u Zagrebu. Album će, osim Krajcara, predstaviti Pero Gotovac, Denis Razumović i David Ivić, uz degustaciju istarskih vina i delicija.
Na svojem najnovijem albumu u izdanju Aquarius Recordsa Bruno Krajcar prezentira deset istarskih narodnih pjesama koje obrađuje u različitim stilskim smjerovima i glazbenim oblicima. Krajcar je prepoznatljiv po korištenju istarske ljestvice koju je popularizirao tako što su njegove skladbe izvodili brojni, eminentni glazbenici hrvatske i međunarodne scene kao što su Josipa Lisac, Radojka Šverko, Oliver Dragojević, Bobby Solo, Vlatko Stefanovski, Edin Karamazov.
- Istarsko netemperirano pjevanje nazivate hrvatskim bluesom?
- Kanat na tanko i debelo, naše netemperirano pjevanje je naš istarski, hrvatski blues. To je duša istarskega čovika kroz iskonski glazbeni izričaj, koji nam dolazi iz ovih vremena kada još nismo imali temperirana glazbala. Netemperiranost znači da je razmak između dva susjedna tona manji od stupnja ili polustupnja. Zbog te netemperiranosti ovaj naš autohtoni izričaj karakterizira iznimna arhaičnost.
- Ali i autentičnost kao u crnačkog bluesa?
- Kanat na tanko i debelo je poput izvornog crnačkog bluesa. Izvodi(o) se bez instrumentalne pratnje, najčešće u prirodi i izražava emocije od tuge i patnje do radosti i veselja. I inače je narodna pjesma duša svakog naroda.
- Inače sam fan arhiva pokojnog Renata Pernića i pogotovo mi se sviđaju autentične snimke snažnih dueta očeva i tada mladih sinova (primjerice pokojni Josip Bepi Zuban i njegov otac Pave s Barbanštine). Taj je dječački, nemutirani glas mijenjao ženski glas?
- Kanat na debelo pjevao se u normalnom muškom registru, a kanat na tanko muški je pjevač izvodio u falsetu. Ako su pjevali muškarac i žena, najčešće bračni par ili brat i sestra, onda je to također bio kanat na tanko i debelo. Zvuk takva pjevanja podsjeća na svirku male i velike roženice.
- Vaš novi album svojim podnaslovom, "Croatian music identity", sugerira da je kreiran sa željom da se međunarodnoj glazbenoj sceni prezentira ovaj jedinstveni glazbeni idiom koji je uvršten na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine. No, na tu listu nije, kao što mnogi misle, uvrštena istarska ljestvica.
- Da, nego naši istarski kanat na tanko i debelo. To ne znači da ne bi bilo lijepo da i istarska ljestvica jednog dana završi na toj listi. Inače, sama ta ljestvica proizašla je iz tog načina pjevanja.
- Možete li nam pojasniti koncept novog albuma?
- Gledao sam da album može poslužiti i u edukativne svrhe, kao dokument koji, prvo, prikazuje kako narodna pjesma zvuči u izvornom vokalnom obliku, a nakon tih kratkih originalnih folklornih izvedbi iz arhiva Radio Pule (osim pjesama "Ne zna Tone" i "Blizu Žminja grada" koje su iz mog osobnog arhiva), idu moje obrade u različitim suvremenim glazbenim formama.
- Tko sve gostuje na albumu?
- Uz glazbenike iz mog pratećeg sastava (Vedran Vojnić, Nenad Mirt, Denis Razumović), tu si i brojni gosti - Tamara Obrovac, Tone i Alen Vitasović, Putokazi, Klapa Teranke, Kristina Jurman Ferlin, Gabi Galant Jelenić, Igor Pamić i gitarist Boro Lukić.
- Zašto bivši nogometaš i trener Igor Pamić?
- Igor voli pjevati i svirati istarske narodne pjesme na harmonici, a naša suradnja traje još od 2004. godine. Za ovaj sam, inače, album napravio sedam novih snimaka, a tri sam pjesme uvrstio sa svojih prošlih albuma na kojima sam također posezao za obradama istarskih tradicionalnih pjesama. To su "Draga nam je zemlja", "Da bi znalo sunce govoriti" i "Blizu Žminja grada". Sve su pjesme u pratećoj knjižici albuma prevedene na engleski jezik, a album sam prije objavljivanja dao na slušanje dvojici bardova hrvatske glazbe, maestru Dušanu Prašelju, inače učeniku Ivana Matetića Ronjgova i vrsnom poznavatelju istarske ljestvice te maestru Peri Gotovcu, sinu Jakova Gotovca, autora najpoznatije hrvatske opere "Ero s onoga svijeta". Pero Gotovac diplomirao je na sopilama, a zahvaljujući ocu koji je uvrštavao etno elemente u klasičnu glazbu, još od mladih dana bio je involviran u folklornu glazbu.
"Drži se Istre, u tom ćeš znaku pobijediti!"
Album se, piše u recenziji Pero Gotovac, sluša s užitkom u kojemu se mogu nazrijeti - uz matetić-ronjgovske elemente klasičnom pristupu "istarskoj ljestvici" - i elementi rocka, jazza i sličnih strujanja kojih je svakodnevica nazočna (elektronika!), pa time ti uradci postaju, osim etno- dokumentaristički, i umjetničko-atraktivni, pa, dakako, i vrlo respektabilni.
- Ne bi se smjelo nikako zaboraviti i naglasiti odličnu suradnju Bruninih kolega glazbenika, koji po sreći zasigurno znaju i mogu slijediti njegove autorske inspiracije, pa tako i u onim fragmentima gdje se pojavljuju elementi improvizacije. Istovremeno svojom kreativnom maštom dopunjuju Bruninu inicijalnu, piše Gotovac.
Dušan Prašelj, pak, podsjeća da je Ivan Matetić Ronjgov govorio skladatelju Slavku Zlatiću: "Držite se Istre in hoc signo vinces!", tj. "U tom znaku ćeš pobijediti!". Jedan od onih koji je shvatio da je autohtoni glazbeni izraz interesantan jest mladi skladatelj iz Pule Bruno Krajcar. Prašelj kaže da je na ovom albumu Krajcar stvorio "deset bisera hrvatske suvremene glazbe.
- Iako se u svim obradama služio slobodnim harmonijama, u većini njih prevladava istarski duh upotrebom frigijske kadence u unisonu ili oktavi. U ovih deset glazbenih djela posebno su interesantna dva 'a cappella' stavka, "Ne zna Tone" i "Balun", koji upućuju da se i u modernom slogu može autohtono izraziti, zaključuje Prašelj. (Zoran ANGELESKI)