Jugoslavenska muzika nadživjela je zemlju u kojoj je nastala

Ana Petrov: Muzika se generacijski prenosi (Neven LAZAREVIĆ)
Ana Petrov: Muzika se generacijski prenosi (Neven LAZAREVIĆ)

Fokusirana u svom istraživanju na tri "problematična" i vrlo emotivna povratnička koncerta Tereze Kesovije, Dina Merlina i Doris Dragović u Beogradu prije šest odnosno tri godine, izabranih zbog njihovih izjava u ratu i simboličkog kapitala koje posjeduju ove nekadašnje jugoslavenske zvijezde, dr. sc. Ana Petrov (1982) s beogradskog Fakulteta za medije i komunikacije objavila je prošle godine knjigu "Jugoslavenska muzika bez Jugoslavije". Pod istim naslovom autorica je prekjučer na pulskom Sveučilištu Jurja Dobrile, u organizaciji Centra za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma, održala jednosatno predavanje s naglaskom na koncerte kao okidače emotivnih sjećanja.

Emocije koje nastaju u kolektivima

Autorica je izabrala ove povratničke koncerte jer su ovi glazbenici za rata izjavljivali da nikad više neće nastupiti u Srbiji (Tereza Kesovija zbog rušenja njene kuće u Konavlima), da bi se 20-ak godina kasnije predomislili.

Ovi su koncerti u medijskom diskursu potaknuli iznova ratnu tematiku, a među publikom na samom koncertima pozivanje na ljubav i nostalgiju za prošlošću, mladošću i boljim vremenima.

- Sjećanje nije osobno, objektivno i neutralno, a ni emocije koje se javljaju na tim koncertima nisu spontane i osobne, već uvijek nastaju u kolektivima, bilo direktno na koncertu, ili u virtualnoj publici na internetu. Publika nije pasivna i njene reakcije rezultat su afektivnih susreta, kazala je autorica.

Mnogi su zaplakali na koncertu Tereze Kesovije u beogradskom Sava centru, a mnogima je njen nastup izazvao sjećanja na njihova nekadašnja ljetovanja u Dalmaciji.

- Nekima je ovaj koncert bio okidač da nakon dugo vremena ponovno fizički prijeđu granicu i opet dođu u Dalmaciju, kazala je Petrov.

Doris Dragović i Dino Merlin

Značajno manje komentara o sjećanju na Jugoslaviju izazvao je koncert Doris Dragović, koji je bio priličan fijasko zbog slabog odaziva publike. No, zato je ekstreman primjer bio koncert Dina Merlina, koji je izazvao sjećanja na rat i mržnju, a pojedine desničarske pokrete potaknuo na organiziranje peticije za bojkotom koncerta i upućivanje prijetnji ovom "srbomrscu".

Dino Merlin je unatoč tome rasprodao tada tri koncerta u beogradskoj Areni (ukupno 60.000 ljudi), a njegovi naknadni koncerti u Beogradu nisu izazvali negativan medijski val. Nakon  Merlina, nikakvih problema nije bilo ni na beogradskom koncertu Prljavog kazališta, koje je tada odsviralo i "Ružu Hrvatske".

Jugoslavenska pop kultura, a pogotovo muzika nadživjela je zemlju u kojoj je nastala, generacijski se prenosi, okidač je sjećanja i ima potencijala da služi pomirenju i liječenju ratnih trauma. S druge strane, puno mladih ljudi bilo je na koncertima Dina Merlina, a razlog je vjerojatno u tome što je, kaže autorica, njegova glazba dobila novi život u aktualnoj klupskoj glazbi. Citirala je pritom jedno tumačenje poklonika: "Ljubav prema dobroj muzici nema veze sa samim autorom".

Zaključno, mi ćemo citirati posljednju rečenicu autorice u njenoj knjizi: "Izvjesno je da postjugoslavenski život jugoslavenske popularne muzike ne govori uvijek o Jugoslaviji, jugoslavenstvu i jugonostalgiji, ali skoro neizostavno govori o emotivnom sjećanju (upisanom u muziku i društvenim kontekstom vezanim za Jugoslaviju) kao pokazatelju zajedničkog kulturalnog i emotivnog prostora koji i dalje postoji".

Autoricu je u uvodu predstavila Anita Buhin, doktorandica na European University Instituteu iz Firence. Ana Petrov diplomirala je muzikologiju na Fakultetu muzičke umjetnosti Univerziteta umjetnosti u Beogradu, a završila je master i doktorske studije na Studiju sociologije beogradskog Filozofskog fakulteta. (Z. ANGELESKI)


Podijeli: Facebook Twiter