Fatima Zahirović po struci je kemičarka, a po zanimanju zavarivačica. Jedina je zavarivačica s CO2 među pedesetak muškaraca u hali na otoku u Uljaniku. Kada mi je to uz osmijeh rekla, pomislila sam da se šali. Ali, nije se šalila. Time se bavi već pet i pol godina.
- Kako ste se odlučili za ovaj posao?
- Ostala sam bez posla prije šest godina kada je propala firma Sigma koja je proizvodila dijelove za bicikle. Tamo sam radila na prešama, pilama, a onda počela autogeno zavarivanje. Čula sam da Uljanik traži varioce pa sam otišla na tečaj, koji je trajao četiri mjeseca, i zaposlila se na otoku.
- Ima li tamo više zavarivačica?
- Na otoku ne, ali ima ih dvije, tri u Uljanikovom pogonu u Vodnjanu.
- Opišite mi Vaš posao.
- Fizički je naporan. Varim sekcije na predmontaži, često u vrlo skučenim prostorima. Kad izađeš iz tako malog prostora sav si slomljen. Prilikom obavljanja posla odjevena sam u zaštitno odijelo i imam masku na licu jer se prilikom zavarivanja oslobađa plin. Opasan je to posao, ali meni zanimljiv i volim ga. Imamo beneficiran radni staž.
- Jeste li zadovoljni? Kako se prema Vama ponašaju kolege?
- Dobro je što imamo posla, a i plaća je redovita. Svi su kolege prema meni OK.
- Kako ljudi reagiraju kad im kažete čime se bavite?
- Kako tko. Obično su iznenađeni, neki odobravaju, neki ne. Moja kći je, primjerice, ponosna na mene, a meni je ponekad neugodno reći čime se bavim.
- Koliko dugo ćete to raditi?
- Do mirovine, ali možda nađem i neki lakši posao. (S. BODLAJ IVAŠIĆ)