Piše Emil PERDEC
Prošli ponedjeljak i utorak Vina Laguna su organizirali specijalizirane radionice takozvane „Masterclass“, gdje su nam predstavili šest zadnjih berbi istarske malvazije iz vrhunske linije „Festigia“ od berbe 2010. do 2015. godine. Ove specijalizirane radionice namijenili su stručnim ljudima iz svijeta vina, sommelierima i vinskim ekspertima. Radionice su održane na lijepo uređenoj stanciji Špin, a vodili su je glavni enolog Vina Laguna Milan Budinski i poznati britanski vinski pisac Robin Oz Clark. Ovaj dobrodržeći gospodin vrlo je značajan lik na britanskoj vinskoj sceni. Porijeklom je Irac, a karijeru je počeo kao filmski i kazališni glumac, što se odmah vidi u njegovom javnom nastupu, gdje o vinima priča s neviđenom lakoćom. Oz Clark i pokojni Toni Hodges bili su jedni od kreatora nove priče s Laguninom kvalitetnom linijom, koju je pratila uzrečica „Lakoća življenja u Istri“, što Oz izgovara na solidnom hrvatskom jeziku. Milan Budimski napravio je sjajnu prezentaciju te nam priskrbio mnogo korisnih meteo podataka karakterističnih za ovih zadnjih šest berbi. Vina Laguna imaju danas pod kontrolom 198 ha vinograda istarske malvazije, na crvenici na položaju Devići i na bijeloj zemlji na položaju Vižinada, što bi bili njihovi cru položaji za ovu sortu. Započeli smo s berbom 2010. koja je bila vrlo čudna, s izuzetno kišnim ljetom, pogotovo u srpnju. Berba je počela 25.8 a završila je sa 26.9, alkoholi su bili 13,1 posto, kiseline solidnih 5,9 g/l, a grožđe je bilo 100 posto sa crvene zemlje. Meni osobno ova berba nije ostala u nekom sjajnom sjećanju. Slijedeće vino bilo je iz berbe 2011., koja je bila kudikamo normalnija od prethodne berbe. Karakteristike ove berbe jesu da su alkoholi bili 13,7 kiseline dosta niskih 5,2 g/l, a sama berba trajala je od 23.8-1.10, te je grožđe bilo u potpunosti s crvene zemlje. Slijedeća berba 2012. ulazi u povijest kao jedna od najtoplijih u našoj regiji. Tako je i ova berba vina Lagune bila u tom segmentu jako izražena. Naime ovdje je grožđe s položaja Vižinada ili bijele zemlje bilo 40 posto, a s crvene zemlje 60 posto grožđa. Alkoholi su bili 13,1 posto dok je kiselina bila dosta niska sa samo 5,3 g/l, berba je trajala od 30.08 pa do 29.9. Berba 2013. bila je možda i najkomotnija, jer se grožđe bralo u najkraćem periodu do sada, samo od 12.9 do 28.9. pa je ova berba ostala upamćena kao jedna od najboljih u ovome stoljeću, a grožđe je 100 posto došlo sa crvene zemlje. Nakon jedne izvrsne berbe po zakonu brojeva slijedi loša berba pa nam je tako došla 2014., koja je imala nezapamćene kišne periode, tako je opet grožđe bilo kombinirano od 70 posto s crvenice i 30 posto s bijele zemlje no po prvi put da se je na 35 posto grožđa morala napraviti i malolaktička fermentacija. No potom je kao nagrada za jednu lošu došla 2015. berba koja je bila izvrsna te 100 posto s crvene zemlje a kondicijski uvjeti bili su sjajni i ovo će biti "strašna" berba. Dakle ono što možemo zaključiti na kraju ovoga kušanja je da se Malvazija „Festigia“ u zadnjih šest berbi našla u različitim kondicijskim uvjetima, da smo imali dvije kišne (2010. i 2014.) i jednu sušnu (2012.) te tri dobre (2011.,2013. i 2015.) berbe. No usprkos svemu postignuto je ono što je najbitnije za jednu vinariju, a to je da bez obzira na berbu, ako imate širinu vinograda na različitim položajima uvijek možete izvući vino sličnog stila pa čak i u klimatski lošoj berbi. Za kraj nam je glavni enolog Budimski obećao da će se potruditi u skoroj budućnosti napraviti i predikatno vino od malvazije pa da onda imaju cijelu liniju od pjenušca preko kvalitetne linije, Festigije Vižinade koja ide samo u dobrim godinama, malvazije iz akacije, te bi onda sljedeći put mogli cijelu večeru od šest slijedova pratit s malvazijama, što bi ovu našu sortu približilo kralju bijelih vina Rizlingu.
Austrijska vina
Ime vina: Cuve Bela Rex
Godina berbe: 2013.
Proizvođač: Weingut Gesellmann
Lokacija: Burgenland, Austrija
Temperatura serviranja:12-14 stupnja Celzija
Gastro preporuka: konjetina a la Rosignola
Ocjena: 9,1/10
Čaša: Bordeaux Riedel Glass
Cijena (mpc): 22,00 eura (www.weico.at)
Kada smo Karin i ja zadnji put posjetili Burgenland sasvim slučajno mojom greškom, otkrili smo mjesto Deutschkreutz. Lijepo mjesto veličine Žminja u Burgenlandu gdje se ponose izvrsnim crvenim vinima. Tada sam prvi puta čuo za vinariju Gesellmann te probao njihova vina, a nedavno sam od mog dobrog prijatelja opet dobio par vina iz te vinarije. Vinarija Gesellmann danas posjeduje 40 ha vinograda, a tradiciju vuku još iz 1767. godine te su dobitnici mnogih priznanja za svoja vina. Danas bih vam predstavio jedan sjajan Gesellmannov cuvee iz berbe 2013., koji se sastoji od 50 posto cabernet sauvignona i 50 posto merlota, a grožđe je raslo u trideset godina starim vinogradima. Ova vinarija je jedna od najznačajnijih u ovome kraju a najbitnija crvena vina su im Opus Eximium, kojeg rade od 1988. i Bela Rex od 1992. godine. Kao i za svaku bordošku kupažu sorte su brane odvojeno, merlot sredinom rujana, a cabernet početkom listopada. Vina su nakon berbe vinificirana odvojeno te je napravljena maceracija u inoksu od petnaest dana. Potom su provela dvadeset mjeseci na školovanju u barrique bačvicama, kasnije su spojena u velikoj drvenoj bačvi. U bocama su provela šest mjeseci prije puštanja na tržište. Vino ima lijepu rubin crvenu boju, s ljubičastim refleksima, bistro je i gusto. Dok čaša miruje intenzivnost mirisa je izražena i vrlo fina, vino nisam dekantirao nego sam ga pustio da se postepeno razvija u velikoj bordoškoj čaši. Na nosu mi prvo dolazi nota vanilije, koju prati nota višnje i borovnice odnosno nešto slično džemu od borovnice i ribiza. Potom dolazi još malo začinskih nota u obliku crnog papra, malo cedrovine i na kraju malo tamne čokolade, dakle kompleksnost mirisa je bogata. Vino je suho, toplo i djelomično mekano, s druge strane ima solidnu svježinu te lijepe i sitne tanine, dobru mineralnost, a krasi ga srednje tijelo. Vino je uravnoteženo, intenzivnost okusa je izražena, a okus je trajan, kakvoća okusa je fina te na after tasteu dominira borovnica. Vino je harmonično, u dobrim uvjetima čuvanja može živjeti još barem deset godina, a ja sam ga probao s biftekom od konjetine i bila je to sjajna kombinacija.