Glas Istre
Petak
24.02.2017.
Pula
Vrijeme po gradovima u Istri
24.02
Mario Glavaš uspješan i kod liječenja infekcija izazvanih rezistentnim bakterijama (Dejan ŠTIFANIĆ)

Dr. Mario Glavaš na inovativan način liječi karcinom i teške infekcije

Objavljeno: 21.12.2016 | 14:35 Zadnja izmjena: 21.12.2016 | 14:35 3 komentara

"U znanstvenim krugovima zna se čuti da postoje tri sramote za znanost, a to su problem energije, problem vode za piće i problem slobodnog klora u prirodi. Ako je tako onda se može reći da u medicinskoj znanosti postaje isto tako tri sramote i to su problem arteroskleroze, infekcija i problem zloćudnih novotvorina- raka, tvrdi cijenjeni pulski kirurg doc. dr. sc.Mario Glavaš koji još uvijek svakodnevno radi i nije u mirovini niti nakon 52 godine radnog staža. Sve tri navedene gotovo epidemijske bolesti predmet su njegove uspješne kliničke prakse i višegodišnjeg znanstvenog istraživanja. Iznašao je značajna i uspješna rješenja za liječenje ovih bolesti. Možda je upravo on sam i njegova fascinantna psihofizička kondicija jedan od dokaza ispravnosti njegovih otkrića i postupaka, posebice onih koji se odnose na arterosklerozu.

Problem arteroskleroze

- Kolesterol je glavni čimbenik arteroskleroske bolesti, ali istovremeno neophodan za život svake stanice u našem organizmu. Uglavnom se sintetizira u jetri odakle ulazi u cirkulaciju i za vrlo kratko vrijeme opskrbi svih oko 75 trilijuna stanica. Kako manjka ne smije biti to se producira nešto viška kolesterola koji ne smije ostati u cirkulaciji pa zbog toga za kolicima LDL kolesterola koja transportiraju kolesterol do stanica idu prazna kolica HDL kolesterola koja kupe višak iz cirkulacije i vraćaju ga u jetru na razgradnju, eliminaciju ili reciklažu, tako se održava red. Nepravilan način življenja, kvalitativno i kvantitativno neispravna prehrana kroz dulje razdoblje uzrokuje sve veću produkciju kolesterola, njegova razina raste u cirkulaciji. Regulacijski mehanizmi pokušavaju to riješiti, ali kako to ne uspijevaju, organizam jednostavno ukida regulacijski mehanizam za gornju razinu kolesterola. Stoga danas gotovo svi ljudi imaju više ili manje povišenu razinu kolesterola u cirkulaciji. Budući da tu ne može ostati, višak se mora negdje deponirati, a to su stjenke krvnih žila od onih najvećih do najtanjih arterija. Na mjestima odlaganja stalnim taloženjem dolazi do sužavanja krvnih žila pa sve do potpunog začepljenja. To je proces koji zovemo arteroskleroza, a znači insuficijenciju cirkulacije, energetski manjak, smanjuje se energetski potencijal stanica, usporava se razmnožavanje i dolazi do propadanja prvo najviše diferenciranih stanica, koje zamjenjuju vezivne stanice. To dovodi do ispada funkcija, u konačnici dovodi do smrti stanica i tkiva. U osnovi to znači degradaciju tkiva i funkcija, te ubrzano starenje organizma.

- Kako si možemo pomoći?

- Vrlo je važno znati da je taj arterosklerotski ciklus odlaganja kolesterola moguće potpuno zaustaviti, ali ne samo to, već i okrenuti ciklus od sužavanja arterija u ciklus čišćenja krvnih žila koje opet postaju dobro prohodne, što sam kroz tri desetljeća liječenja i proučavanja mojih bolesnika to i dokazao. Jednostavno rečeno to znači pomlađivanje organizma. To može postići svaka osoba no nešto se zato mora učiniti. U startu treba se opredijeliti za pravilnu filozofiju življenja, biti fizički, intelektualno i duhovno aktivan, učiti i raditi od rođenja do smrti, jer je određeno da sve što u organizmu ničemu ne služi ubrzano propada, pa i organizam u cjelini. Zatim treba se pravilno hraniti i naravno ne pušiti, pretjerano ne konzumirati alkohol i dakako ne koristiti droge

No i to najčešće nije dovoljno već treba pod kontrolom liječnika uzimati lijekove na prvom mjestu statine (od kojih je najbolji Krestor) koji smanjuju sintezu kolesterola i ti se lijekovi moraju uzimati trajno no treba dodati i antioksidanse, najbolje vitamin C. Optimalna razina ukupnog kolesterola iznosi do 4,1 mmol/L, triglicerida do 1,7 mmol/L, HDL kolesterol više od 1,55 mmol/L, LDL kolesterol do 2,5 mmol/L. Navodim i moju razinu kolesterola ukupnog 2,6 mmol/L, trigliceridi 0,6 mmol/L, HDL 1,4 mmol/L i LDL 1,1 mmol/L i odlično se osjećam. No to je eksperiment za provjeru koja je to optimalna donja razina kolesterola. Osim vrijednosti kolesterola i frakcija možda su još važniji riziko faktori. Rizik arteroskleroze treba biti ispod 2,5, ne HDL ispod 2,6. To preporučam pacijentima i u kojih nema manifestne bolesti, ali imaju visoki kolesterol, jer to je zapravo prava prevencija odnosno sprječavanje da do arteroskleroze dođe što istovremeno znači izbjeći mnogo drugih bolesti osobito degenerativnih i tako osigurati vrlo vjerojatno dug život i dobro zdravlje. Revaskularizacijski ciklus ponovno stvara uvjete za rad matičnih stanica koje vraćaju morfologiju u normalu, a time i funkcije organa.

- Vama se obično pacijenti javljaju kada ne uspiju riješiti svoj zdravstveni problem drugdje. Posebice ste uspješni u liječenju teških infekcija.

- Ja sam tipičan kliničar, znanstvenik koji se dominantno oslanja na patofiziologiju, a imajući kao dobar fizičar i matematičar dar fizikalno-matematičke dimenzije razmišljanja. Uvijek sam tražio rješenja i tamo gdje ih ne nalazim, bilo da ja ne znam, bilo da medicinska znanost ne zna rješenja, da rješenje moram pokušati naći sam. Dosta sam toga usavršio u kirurškoj tehnici, ali i izume, osim toga i pet patenata. Infekcije prate kirurške operacije i njih se svaki kirurg ponajviše boji posebno strahuje od pojave rezistentnih i multirezistentnih sojeva bakterija. Pojava biofilmova dodatno je otežala liječenje. Bakterijama sam navijestio rat već prije 40 godina i počeo sam izučavati iz dana u dan primjenjujući sve bolje tehnike liječenja. Najprije sam si postavio pitanje zašto bakterije tako lako i relativno brzo stječu rezistenciju na antibiotike i druge biocide, a ljudski organizam nikako nije u stanju steći rezistenciju na bakterije. Odgovor je nekako došao sam po sebi nakon mnogo učenja i truda.

- Zašto čovjek nije u stanju steći rezistenciju kada bakterije napadnu organizam?

- Odgovor je relativno jednostavan kao što je i jednostavna i svaka spoznaja. Kada bakterije atakiraju naš organizam recimo "simpatični" zlatni stafilokok onda naš organizam ne napada stafilokok već vojska velikog broja različitih mikroorganizama istog soja stafilokoka. Napadaju i grizu simultano višestruko i na više mjesta što naš organizam prepozna kao multistresorne simultane udare na koje odgovara stresom. Ali kako stres ide za stresom tu se slama obrambeni imunološki sustav i stjecanje rezistencije se ne može postići. Nameće se odgovor, da bakterijama treba vratiti udarac istom mjerom multimedikamentioznim simultanim udarima snage stresora biocidima. Dovoljan je udar samo na kritičnu masu bakterija što slama njihov obrambeni sustav. Bakterije gube već na prve udare agresivnost i virulentnost, sve se sporije razmnožavaju i konačno postiže se eradikacija, ali ne samo u zoni udara jer udari reprogramiraju DNK bakterija u zoni udara. Rekodiranjem se informacija prenosi svim bakterijama u organizmu, van organizma i na velike udaljenosti elektromagnetskim valovima što reprogramira i sve druge bakterije. Zadnji način bakterija da se zaštite od antibiotika je da stvaraju čvrsta kućišta zvana biofilm u kojima žive kolonije bakterija teško dostupne lijekovima. U liječenju infekcija koristi se često fokalna i regionalna hipotermija visokog stupnja kao snažni stresor, ali i u teškim slučajevima i hibernacija. Problem biofilmova rješava se dodatkom terapiji medikament s keratolitičkim svojstvima koji razbija kapsulu a drugi medikament na bazi osmoze izvlači vodu iz biofilmova i tu bakterije više ne mogu opstati. Time je priča završena, sve infekcije pa i one sa biofilmovima ovim postupkom je moguće izliječiti što je dokazano kroz dugogodišnje iskustvo.

Ovaj postupak podjednako vrijedi za uništavanje svih mikroorganizama od bakterija do virusa i priona, ali i za biljne nametnike, što je također ispitano osobito na infekciji virusima s potpunim uspjehom. Na kraju kao kirurg posebno ističem da se ovim postupkom priprema operacijskog polja i ruku kirurške ekipe prije operacije praktički eliminira mogućnost vanjskog zagađenja operacijske rane. 

- Posljednjih pet godina intenzivno radite na problemu karcinoma koristeći između ostalog spoznaje i postupke uspješnog suzbijanja infekcija?

- Zloćudna novotvorina ili kako se obično naziva karcinom nastane kada jedna stanica izgubi regulacijski mehanizam kontroliranog razmnožavanja pa se počinje ubrzano razmnožavati, a naš obrambeni imunološki sustav tim se stanicama u početku uspješno odupire. Ako se zbog učestalih simultanih udara tih stanica na obrambeni sustav on slomi, svojom superiornošću zbog brzog razmnožavanja razaraju susjedne stanice i tkiva, stvaraju tumorsku masu i to postaje evidentna zloćudna novotvorina koja se ponaša u najmanju ruku kao novi organizam što po svemu i jeste. To je bitna spoznaja za postupak liječenja. Karcinom ima svoj imunološki obrambeni sustav, relativno brzo stječe rezistenciju na kemoterapijska sredstva, angiogenezom stvara nove krvne žile za vlastitu opskrbu u brzom rastu, vrlo često stvara metastaze šireći se po organizmu, ali sve metastaze sa primarnim tumorom čine jednu jedinstvenu cjelinu svojom međusobnom povezanošću. Recimo udar na primarni tumor ima odraza i na sve metastaze ali i obrnuto. Tumor raste, širi se i u konačnici ako nema uspješne liječničke pomoći uništi matični organizam pri čemu i sam bude uništen. Znači da taj zloćudni tumor planirano i programirano multifokalno simultano napada udarima snage stresora i na takve udare ne može se steći uspješna obrana i to je karakteristika zasebnog organizma.

- Kakve je rezultate pokazala primjena načina liječenja bolesnika?

- Prije nešto više od pet godina došla je jedna bolesnica sa neoperabilnim karcinomom dojke sa višestrukim ulceracijama i difuznim metastazama po organizmu posebno u koštanom sustavu te koži i limfnim čvorovima, ali i sa ekspanzivnim procesom u mozgu. Nije prihvatila kemoterapiju i rekla je da radim što hoću i da pomognem ako mogu. Bio sam spreman teoretski, a djelom i praktično, jer sam jedan broji bolesnika i ranije liječio nakon velikih operacija, ali ne radikalnih, još uz pojavu teških infekcija, i uspješno su izliječeni. Započeta je terapija mnogostrukim simultanim udarima u zoni primarnog tumora i efekti su se brzo pokazali. Iza ove bolesnice počinju dolaziti i drugi pacijenti u sličnom stanju ili još gorem i svi su se podvrgnu istoj terapiji. Udarom na primarni tumor kao kritičku masu neoplazme.

Ta grupa bolesnika je sasvim dobro, primarni tumor i metastaze su nestali ili gotovo nestali.  Sve tvorbe su se povukle i izgleda da je sve riješeno. Nakon nekog vremena počele su se pojavljivati ponovno metastaze koje se dosta lako rješavaju. Vrlo vjerojatno baš sve maligne stanice nisu bile u stanju pročitati informaciju koje su im odaslale reprogramirane maligne stanice u zoni udara. Ta je grupa bolesnika liječena ambulantno, terapija se provodila po principu kompromisa optimalnog i mogućeg pa su postignuti minimalistički uvjeti liječenja svaka tri do četiri dana, a u nekih povremeno i svakih sedam dana. Praćenje bolesnika bilo je multidisciplinarno i multicentrično, a jedan bolesnik se kontrolira u inozemstvu gdje živi. Postoji i druga grupa bolesnika, ali ona nije egzaktno praćena i dokumentirana pa je ne navodim ovdje. Rezultati svakako dozvoljavaju zaključiti da je metoda liječenja koju iznosim ispravna i uspješna, pitanje može biti provodi li se ispravno. Ambulantno nije moguće liječiti ovom metodom najveći broji bolesnika sa malignom bolešću, za njih je potrebno bolničko liječenje.

- Na kraju koji je zaključak ovih liječenja i poruka.

- U zaključku rekao bih da se u iznesenom, ali i u dosta toga što nije bilo moguće ovdje iznijeti, predstavljaju inovacije i unaprjeđenja. No važnije od toga jest da su ovime otvorena široko vrata za daljnja istraživanja i na osnovi ovih projekata bilo bi nužno formirati multidisciplinarni tim znanstvenika radi edukacije, valorizacije te krenuti u daljnja istraživanja, konačno i radi publiciranja u poznatim časopisima. To sve u okviru sveučilišta ili druge znanstvene institucije. Niti jedan pravi znanstvenik nema pravo zadržavati znanje. Meni je dato, ja sam izvršitelj, ali moram dalje prenijeti važne spoznaje.

Važnost znanosti

Znanost je izvanredno važna i potrebna.“Scientia eo ipso potentia est“ mudra misao davno izrečena ali istinita. Znanost zaista jest moćna, no treba ju znati koristiti, nisam siguran da imamo organiziranu potrebnu kritičnu masu pameti da bi nametnula razvijanje i korištenje znanosti za svekoliki razvoj i napredak zemlje. Zemlja koja je prva davno dobro shvatila važnost znanosti su SAD i zato su postale najmoćnija ekonomska sila svijeta. Mlade ljude sa kreativnim sposobnostima i smislom za znanstveni rad treba otkrivati, čuvati i pružiti im šansu i uvijete za napredak, a znanstvenike treba maksimalno koristiti. Znanost mora biti vođena visokom duhovnošću, u podlozi mora imati moral kako ne bi postala kontraproduktivna.

- Mirovinski fond i zdravstveno osiguranje s vama je na dobitku?

- Očito da, jer nisam u mirovini, radim uvijek istim tempom bez slobodnih subota a zadnjih 15 godina i bez godišnjih odmora. No to ne smatram neobičnim. U SAD-u primjerice osobe visokih dosega i dobrog zdravlja odavno mogu raditi ako hoće bez ograničenja, ja to smatram svojom dužnošću a prema Hegelu nužnošću djelovanja za opće dobro. (Jasna ORLIĆ)



Novosti
PulaIstra
CrnaKronika
Sport
Kultura
Mozaik