Denis Makin: Čudni su putovi bluesa

Denis Makin: Čudni su putovi bluesa

0

Grupa Vervet održala je u novigradskoj kino dvorani veliki koncert na kojem je predstavila prvi album "Dok plačeš i smiješ se". Nastup su uveličali brojni gosti i to Davorin Bogović znan kao i prvi pjevač Prljavog kazališta, Zoran Čalić koji je svirao u Majkama, Peter Lovšin koji je predvodio Pankrte, Leo Anđelković, zbor Osnovne škole Novigrad - Cittanova, Zvonimir Bajević, Luka Žužić, Mario Bočić, Davor Hačić, Davor Luk, Franko Puhalj, Robert Hill, Željko Kmet, Danijel Makin, Aleksandar Čakalo, Mladen Krt Kiki, Stelio Pauletić Paul i Predrag Stojčević Peđa. Na koncertu je premijerno prikazan i spot za pjesmu "Dobar dan".

Priča o grupi Vervet počela je 2002. godine u Novigradu a njen spiritus movens je gitarist, pjevač, skladatelj, tekstopisac i aranžer Denis Makin. Kroz godine mijenjali su se glazbenici koji su bili članovi grupe Vervet, a početkom 2015. godine okupila se postava koja je i danas aktualna pa su uz Makina u bendu i klavijaturist Dušan Prosen, basistica i pjevačica Tea Tidić i bubnjar Marco Mattietti.

Pjesme na debi albumu Verveta su skladane u blues rock izričaju, no grupa stvara vlastiti glazbeni izričaj, uz tekstove na hrvatskom jeziku. U priču grupe Vervet uključena su i međunarodno priznata umjetnica Dragana Sapanjoš koja je radila omot albuma i režirala spot, snimatelj spota Danilo Caković Caki, fotograf Manuel Paljuh, Leo Anđelković je producent albuma, dok su veliku pomoć u realizaciji pružili Grad Novigrad, Turistička zajednica Grada Novigrada i Aminess

hotels and campsites. To je, kaže Makin, cijela jedna novigradska priča s autorskim djelima, plus gosti koji su dobrodošli.

- "Dok plačeš i smiješ se" je prvi album nakon 15 godina postojanja benda. Kako to da je trebalo toliko dugo vremena od osnivanja benda do prvog albuma?

- Mi od 2008. ili 2009. imamo želju napraviti album i nikako da se to ostvari. Prvo bend šteka, pa ja štekam… Tu smo na malom području: Novigrad - Umag - Buje, gdje nema puno prekvalitetnih muzičara s kojima možeš složiti bend. Naravno da ima dobrih, ali treba proći neko vrijeme. Većina njih svira za novac, što je nažalost realnost, i ne mogu posvetiti vremena jednom ovakvom projektu koji im vjerojatno neće vratiti ništa financijski. To je trajalo i gradilo se. Zadnjih godinu i pol, dvije, otkad smo se našli s Teom Tidić, Marcom Mattietijem i Dušanom Prosenom napravili smo taj projekt i odlučili da krenemo to snimiti, znači ozbiljna priča. Mi vjerujemo u isto, i super je što je Tea iz Pule, Marco iz Trsta, a Dule je Slovenac, tako da je to čista ljubav i volja prema rock'n'rollu. Zato se čekalo toliko.

- Album je promoviran u kino dvorani Novigrad. Došli su i brojni i kvalitetni gosti poput Bogovića ili Lovšina. Otkud tako jaka imena na vašem koncertu?

- Već 11, 12 godina radim Parkfest festival koji sam pokrenuo i tamo upoznao masu ljudi. Kroz godine sam ostao prijatelj s nekima, a što se tiče Davorina i Petra napisao sam pjesmu "Sloboda" koja je objavljena na našem albumu. Pošto su oni bili nekakvi podstrekači novog vala onda, iako pjesma nije punk, zamislio sam bi oni mogli otpjevati tu pjesmu što su prihvatili. S Davorinom sam surađivao preko svirki koje sam organizirao, a s Perom sam snimao još i prije u sastavu Segutra, zajedno smo snimali i svirali na televiziji u Ljubljani tako da smo prijatelji skoro 15 godina. Oni su se objeručke prihvatili toga i baš su sretni. Tu je još Zoran Čalić Zoki, bivši gitarist Majki koji je objeručke prihvatio da se pojavi na jednoj pjesmi i to baš na onoj na kojoj pričam da ne žurim nigdje, da sve dolazi u svoje vrijeme, kao što je i taj album došao nakon toliko godina. Luka Žužić, Zvonimir Bajević, Mario Bočić su stari prijatelji, poznanstva koja su se gradila kroz godine i rado su prihvatili taj izazov.

- Za spot kažu da u njemu ima dosta ironije, ali ironičan mi djeluje i naslov albuma "Dok plačeš i smiješ se". Namjerno?

- Ne, album se trebao zvati totalno drugačije i na kraju kroz slušanje svih tih pjesama, kroz sve te tekstove zaključio sam da je najbolje i najrealnije da se zove ovako jer možeš cupkati dok slušaš pjesme, smijati se od sreće, ali isto tako prihvatiti tugu i plakati u određenim baladama.

- Jesu li vama draže pjesme koje će izazvati neku emociju ili više uživate u onim veselim?

- Dok sam bio mlađi naravno da mi je uvijek falio taj neki groove unutra i da se osjeća ta neka sreća koja će te povući da možeš skakati, plesati i da te uvuče u ritam. Sada su mi draže te, 'ajmo reći, dublje pjesme a la Nick Cave, Leonard Cohen…, koje imaju puno više dimenzija, ali zajedno se spaja u tome "Dok plačeš i smiješ se".

- Spominjete Cavea i Cohena, a prije smo govorili o Bogoviću i Lovšinu koji su punkeri, no Vervet je blues rock bend. Kako to?

- To su u biti "čudni putovi bluesa" kako bih rekao. Tea je metalka, Marco isto sluša neku sasvim desetu glazbu, Dule je najstariji u bendu i također sluša svoju vrstu glazbe, ja sam odrastao na Stevieju Rayu Vaugnu i Jimiju Hendrixu itd. To se jednostavno spojilo. Vervet je oduvijek bio bend koji je svirao blues rock, ali ne bih se htio osvrtati jer ovo možda i nije blues rock album. U biti, možda i je, jer mi sviramo u stilu sedamdesetih, 'ajmo reć', tu su hammond orgulje, a s druge strane je to modernije napravljeno i tekstovi se bave aktualnim situacijama iz našeg života.

- Što je Vervet za vas u bendu - više posao ili zabava i kako gledate na to kada razmišljate o budućnosti?

- Mi gledamo na to kao zabavu, apsolutno, ali ako se to pretvori u posao opet ćemo ustrajati u tome da to bude uvijek zabavno, da ne moramo raditi albume s dvije dobre pjesme, a ostalih osam ili devet da su više-manje dobre ili loše. Tako da apsolutno idemo na zabavu.

- Kako je to u invalidskim kolicima snimati i nastupati na koncertima?

- Lijepo je ali je malo zajebano. Najveći problem su ti prostori, koliko su oni veliki ili mali i koliki je taj komoditet za mene unutra. To me najviše dira. A za ostalo, kao i svi ostali glazbenici, volimo svirati, volimo stvarati i zezati se.

- Znači, glazba vas drži na kotačima?

- Apsolutno. (Razgovarao Mladen RADIĆ)