Autor mora prije svega sebi biti zanimljiv

Disciplin A Kitschme u petak u Puli
Disciplin A Kitschme u petak u Puli

Jedan od najinovativnijh sastava koji je stasao na ex-Yu sceni, Disciplina kičme, odnosno Disciplin A Kitschme, predvođena Dušanom Kojićem Kojom vraća se u Pulu i to u Hotel Pulu gdje će u petak održati koncert. Vrata se otvaraju u 21 sat, a koncert počinje točno u 22.30. Koncert organizira Incognito Agency a ulaznice su u pretprodaji u trgovini Freak Out u ulici Sergijevaca 26 i Rock Baru Mimoza. Uoči koncerta nam je legendarni Koja ispričao kako je to bilo uspjeti u bivšoj državi i je li u međuvremenu propao rock 'n' roll.

- Što pripremate za koncert u Puli? Album "Opet" izašao je 2015., je li u međuvremenu u vašoj glazbenoj radionici stvoreno nešto novo?

- Album "Opet" je izašao u prosincu 2015. tako da ga smatramo svježim albumom iz 2016. U međuvremenu smo na poziv i ideju Mikea Watta (Minutemen, The Stooges) dali svoj doprinos na kompilacijskom singlu "Balkan-Pedro Four-Way" koji će se pojaviti na američkom tržištu u travnju ove godine.

- Je li Disciplina bila prvi drum 'n' bass sastav na području Jugoslavije ili šire? Koliko je takva formacija tada bila novost?

- Bas i bubanj postava u rock grupi je bila apsolutna novost, pogotovo što ovaj bend nije bio eksperimentalno-umjetničkog tipa, kako su svi drugi slični bendovi, ako ih je bilo, po svijetu zvučali. Ovdje su to bile jasne pjesme sa a i b dijelom, skoro pop strukture. Termin "drum 'n' bass", kao ni istoimeni muzički pravac, nisu postojali 1981. godine, naravno, pojavili su se tek 15-ak godina kasnije, kao i dvojci, gitara+bubanj ili bas+bubanj postave.

- Kako objašnjavate svoj uspjeh i utjecaj i to unatoč tome što ste bili toliko različiti?

- Nije to bio lak put. Tekstovi su također bili dijametralno suprotni svemu o čemu se pjevalo u većini pjesama ostalih rock grupa, koje su eto, kao i obično rimovali nekakve lažne ljubavne rime, ili eksplicitno bili politički angažirani, što je nešto čega sam se uvijek klonio. Dakle, ustrajali smo na našem izrazu i ispostavilo se da postoji publika koja to podržava. Danas u publici imamo više generacija, što prija.

- Što vas motivira i inspirira da i dalje snimate albume?

- Ljubav prema rock muzici, moglo bi se reći. Realno, mene samo to i zanima.

- Što vam je draže, snimati albume ili koncertirati?

- I jedno i drugo su magična iskustva, uživam u svakom od njih.

- Nekad ste pisali feljtone o Hendrixu za časopis Pop rock, a vidim da ga još uvijek spominjete u nazivima pjesama. Što vas toliko fascinira kod njega?

- Nisu to bili baš feljtoni, a pisao sam i o drugim stvarima iz  r'n'r tematike, prvenstveno za Džuboks, najvažnije rock štivo u bivšoj domovini. Dobro vidiš, jedan od instrumentala s novog albuma se zove "Hendriks, Hendriks". Jimi Hendrix je pojam slobode, muzički inovator, apsolutno nenadmašen do dana današnjeg. Kod njega sam sve čuo: blues, funk, rock, jazz, pa i punk, prije nego što se punk rodio. Njegov izraz je toliko intenzivan da ga mnogo njih ne smije niti slušati, uznemiruje im čula, zahtjeva totalnu pažnju. A to je nešto na čemu i mi insistiramo. Ne bavimo se muzikom tek-tako, ujedno prateći nogomet, politiku, šah, ne citiramo konvencionalnu umjetnost, štoviše, mi svemu tome pariramo.

- Poželite li se vratiti toj spisateljskoj formi i biste li možda voljeli jednom napisati knjigu?

- Ne, to me zaista ne zanima. No, čini se da bih trebao nešto slično napraviti, s obzirom na loše i iskrivljene publikacije, dokumentarce, kazališne predstave čija je tema novi val, a koji se s vremena na vrijeme pojavljuju.

- Kako je sa snimanjem filmova? Nezaboravno mi je vaše pojavljivanje u "Kako je propao rokenrol", pa možda da se u ovoj navali filmova o superjunacima snimi i jedan o Zelenom zubu?

- Već smo to napravili, a Zeleni Zub je devedesetih promijenio ime u Crni Zub. Više me zanima skladanje filmske muzike.

- Je li rock 'n' roll u međuvremenu zbilja propao?

- Tom temom smo se bavili na albumu "Kada kažeš muzika, na šta tačno misliš, reci mi?" iz 2007. Logično je da poslije više od pola vijeka trajanja i skorašnjim odlascima nekih od simbola rock 'n' rolla, poput Bowieja, gitarista grupe Status Quo Ricka Parfitta, ili Lemmyja, izgleda kao da rock 'n' roll gubi onaj značaj i mjesto koje je nekad, pogotovo krajem 60-ih i u 70-im, imao u našem svakodnevnom životu. Muzička industrija, pohlepna kao i bilo koja druga industrija, također je dosta doprinijela takvom stanju.

- U kojem smjeru očekujete da će se razvijati vaša karijera? Spremate li opet nešto drukčije?

- Karijera - tko to može znati? Baš i ne razmišljam previše o tome. Što se tiče nečeg drugačijeg – uvijek. Autor mora prije svega sebi biti zanimljiv, tako da je tzv. update uvijek imperativ. Bar u ovom slučaju.

- Priča se da se kada dođete u Istru opskrbite jednim bezalkoholnim pićem kojeg jako volite, a koje je moguće naći samo u Istri. Je li to istina?

- Da, sviđa mi se pašareta, ali samo Ferenčićeva. Volim trash pića, kao i trash u globalu. (Mladen RADIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter