1+1=3

(D. ŠTIFANIĆ)
(D. ŠTIFANIĆ)

Baš kao što i sam naslov sugerira 1+1=3 tom analogijom, a to je bila jedna od uvodnih teza, odvijao se u utorak kulinarski show "Skuhaj svoj život ili ćeš biti skuhan" u Domu hrvatskih branitelja u Puli. I sve je bilo izvan pravila. Monthy Phyton u kuhinji. Kazalište i glazba u tri čina i hrana u dva slijeda. Bilo je to više od kulinarskog showa, kulinarski kabaretski višejezični peformans, koji ono malo publike koji su došli nije ostavio ravnodušnim.

Esencija života, hrana, bila je povod za kritiku društva i sve njegove promjene. I humor i groteska i poetika prožimale su se u berlinsko talijanskom kuharu C. C. Gambixu koji je teatralno pripremao rižu kroz odu o riži, zapravo životu, u pratnji japanske prevoditeljice u kimonu, berlinskog eksperimentalnog glazbenika konobara u jednom kutu, Japanca na gitari u drugom i DJ-a. Miješati ili ne miješati, pitanje je sad?, pitao se on u zrncima filozofije riže kroz pjesničko evociranje i citiranje nekih boljih vremena u kojem je hrana bila hrana, a ljudi ljudi. Sve je okončano plodom ljubavi riže i vrganja, rižotom koji je bio previše "al dente". Slučajno ili namjerno? 

Ako je riža u prvom dijelu bila pretvrda, drugi dio bio je gorak. Druga strane hrane kroz prizore Fukoshime na platnu, tijelo omotano u crnu koprenu i smrt koja se nadvila nad predimenzioniranim ozračenim povrćem. A onda je u derutnoj kuhinji mrzovoljni kuhar pljuvao, kašljao i kuhao te pokazao drugu stranu industrije prehrane, a japanska konobarica to naplaćuje i baca u smeće. Mračno, glasno i predugo - okončana je u tami - sipom na krumpiru.

I za kraj, naravno, pjesma - Carosoneva "Maruzzella" i "24 mila baci" Adriana Celentana. No, to nije sve kaže Gambix, ako je Japanka mogla pjevati na talijanskom može on i na japanskom i započinje pjesmu… koju publika, ona malobrojna, nagrađuje toplim pljeskom.

Sve u svemu, bizarni kabaretski show vrlo dojmljive izvedbe koja bi možda čak bila primjerenija manifestaciji tipa PUF koji se uljuljao i fali mu suvremenosti, eksperimenta, i kritike.

Važan je tajming - u kuhanju riže i u vremenu izvedbe. Gastro umjetnička skupina došla je iz Berlina u Pulu kako bi izveli premijeru svoga showa na kraju ljeta kada su domaći već istrošeni i potrošeni od događaja, a istovremeno se odvijaju dva najveća festivala elektronske glazbe, kao i projekcije filmova na Kaštelu i još je bio utorak i sve se odvijalo u zatvorenom prostoru. Skuhali smo se, za razliku od riže. (L. BAGAR, snimio D. ŠTIFANIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter