„Me(n)talni kupus“ koji je u disku Hotela Pula sinoć organizirala Incognito Agency prošao je uspješno, spojivši tri benda iz tri grada i dvije države i to Mortal Kombat, Piknik i Po' Metra Crijeva zadovoljivši ljubitelje metala. Svaki je od ovih bendova originalan na svoj način, a povezuje ih velika energija kojom su odradili nastupe što je prepoznala i publika koja je napunila klub.
Koncert je počeo točno u najavljeno vrijeme i prvi su na binu izašli Po' Metra Crijeva, bend iz Kastva koji je pokazao da istarska čakavica ne mora dobro funkcionirati isključivo unutar etna i popa već da se s njom može prašiti i brutalni metal.
Po' metra crijeva zato djeluju kao svojevrsna parodija, ali nakon jedne ili dvije pjesme i malo navikavanja metal po istrijansku odnosno ča-metal kako ga zovu postaje nešto normalno. Uostalom nije prvi put da se metalci poigravaju s tradicijom, a kod ovih je to dodatno naglašeno maskama koje nose. Publika ih je dočekala spremna s već pripremljenim favoritima od onog što su željeli čuti, a najviše „Ča je trubilo?“.
Ona je konačno došla na red nakon što je pjevač Usurduktor konstatirao da se „puno fašista nakotilo“ što je i tema pjesme. Bio je to vrhunac njihovog nastupa koji su zaokružili još jednom, novom pjesmom o istarskom vampiru Juri Grandu.
Piknik su iz Novog Sada stigli u dvostrukom izdanju, predstavivši u finišu svoj kolektivni alter ego nazvan Horror Piknik. Bio je to njihov prvi nastup u Puli i kao što su Kastavci pokazali da se mogu spojiti čakavica i metal, Novosađani su pokazali da metal ne mora biti jednoličan već da može ići u raznim smjerovima. Ovako napisano, to zvuči malo otrcano, ali uživo funkcionira odlično, primjerice kao kada u pjesmi „Selo“ dodaju malo hip hopa. Njihove pjesme govore o socijali, iću i piću, a nemoguće je izbjeći i politiku i malo opandrčiti po medijima u pjesmi „Idiotizacija“ koja govori o pranju mozga. No, i oni znaju posegnuti u svoju kulturnu ostavštinu pa su u jednu pjesmu ubacili stihove velikog pjesnika Jove Jovanovića Zmaja „Kako je lep ovaj svet“. Naravno da ti stihovi samo pojačavaju crni humor cijele pjesme, a dodatno doprinose dobroj atmosferi na koncertu. Pjevač Miroslav Majkić odnosno Gos’n Bandar u jednom trenutku nije mogao ne primijetiti da u publici ima puno metalaca i punkera nakon čega je uslijedila „Ružan sam ko ker“. Za kraj stavljaju vlasulje i odlaze u mrak horrora jer postaju Horror Piknik za one koji vole malo deatha i usput da pokažu da oni mogu bez problema i još žešće.
Glavni bend večeri bio je Mortal Kombat iz Beograda, koji kombiniraju metal i punk, pa iako se publika do kraja njihovog nastupa i cjelokupnog koncerta već lagano osula bilo je dovoljno ekipe da ih pozove na bis koji su zaslužili snažnim izvedbama svojih pjesama koje uživo zvuče puno moćnije. Možda je mali problem što u tom naletu žestine ne dolaze uvijek do izražaja jako dobri tekstovi, ali publici koja pleše i sudara se u prvim redovima to i nije tolika smetnja. Uostalom, nije publici bio nikakav problem otpjevati veći dio pjesme „Nemoj biti emo“ što pokazuje da su znali što im se sviđa. Koliko su žestoki, toliko ovi Beograđani znaju biti i inteligentni pa u pjesmi u kojoj razočarano konstatiraju kako se „vraćaju devedesete“, po nama možda i najboljoj izvedbi preksinoć, ubacuju refren dance hita „Tek je 12 sati“, za koji pak neki kažu da je zaslužan što je devedesetih nadahnuo tada još novi pravac koji je nazvan turbo folk. Vole se oni poigravati tuđim pjesmama pa u uvod „Post'o sam metalac“ dodaju malo „Fear of the dark“ Iron Maidena, nakon čega malo kasnije dolaze stihovi „Mati moja, post'o sam metalac, iako sam Srbin pravoslavac“, da bi na koncu publika pjevača Krikija nosila na rukama preko podija ispred bine. Za vrijeme izvođenja pjesme „Pozer“ pokušali su publiku posložiti da formira nekakav „krug prijateljstva“ ali publici je važno da skače i ispuše se. To su preksinoć učinili sva tri benda koji su pokazali jednaku kvalitetu iako nam se čini da su Piknik možda prošli mrvicu bolje od ostalih, možda i zato jer su nastupili u pravo vrijeme oko ponoći kada je publika bila najraspoloženija. No, niti jedan od bendova koji je preksinoć nastupio ne može se požaliti da nije dobro primljen. (Mladen RADIĆ)