Cijenjeni glazbeni pedagog i ekspert za harmoniku Mika Vayrynen iz Finske gostovao je nedavno na Muzičkoj akademiji u Puli, gdje je održao masterclass. Bio je to povod da porazgovaramo s njime o njegovom radu s pulskim studentima.
Jedan ste od najcjenjenijih glazbenih pedagoga što se tiče harmonike, a uz to i priznati solo izvođač. Koje ste tehnike koristili u radu s pulskim studentima?
- Često se navodi da su glazbene tehnike poput metoda i sugestija u radu s određenim subjektom. No, moja tehnika može biti sažeta u jednoj jedinoj rečenici "Pomaži, ali ne smetaj". Treba motivirati i inspirirati studente, potaknut ih. Naravno, potreban je i tehnički rad, usmjerit ih pravilno i oslobodit ih svojevrsnih barijere i kočenja. Treba pronaći i odgovarajući pristup svakome studentu, a učenje i podučavanje glazbe je nešto posve specifično, to je rad na duge staze: nastavnik nam može prenijeti nešto od svoga iskustva, ali student treba i sam pronaći svoj put i narasti uz predan rad i trud, te naravno, potrebnu dozu discipline. Ja ih nastojim voditi, da se ne gube u nepotrebnim stvarima.
Kako je započela Vaša suradnja s Muzičkom akademijom u Puli?
- Jednostavno se dogodilo, prilikom harmonikaškog festivala u Puli gdje sam gostovao. Bilo je to prije 13 godina. U međuvremenu nisam bio u Puli, ali tri izvrsna studenta harmonike iz Pule, a to su Ivan Šverko, Mia Čojbašić i Josip Nemet, počeli su studirati na finskoj glazbenoj akademiji The Sibelius Academy. Tu su bili do diplome i imali su predmete u mojoj klasi. Upravo zbog njih, moja veza s Hrvatskom je ponovno krenula. Prošle sam godine bio dva puta u Puli, na proljeće sam sudjelovao na harmonikaškom koncertu, a u kolovozu sam predavao na Ljetnoj školi harmonike. Tada me dekan Muzičke akademije Bashkim Shehu pitao dali bih želio surađivati, i premda ima mnoštvo obveza, a imajući u vidu kako se tu dobro radi te sjajne studente iz Pule, odlučio sam prihvatiti, prvenstveno zbog studenata, koji su najvažniji u cijeloj toj priči i u akademiji. Tu su zajedno sa mnom predavali i studenti koji su mi u Finskoj bili učenici, a koji su mi i pomogli da shvatim ovdašnji mentalitet i način rada, a čime sam se oduševio. (V. BEGIĆ)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU