Komedija u tri čina varaždinskog HNK-a "Filumena Marturano" gostovala je u četvrtak navečer u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula, pred ne baš brojnom publikom. Riječ je o jednom od najpoznatijih djela Eduarda De Filippa, a redatelj i scenograf je Samo M. Strelec.
Uz Jagodu Kralj Novak i Stojana Matavulja, koji tumače glavne uloge, igraju i Ivica Pucar, Mitja Smiljanić, Ozren Opačić, Leona Paraminski, Darko Plovanić, Anica Kovačević, Slavica Jukić i Otokar Levaj.
Naslovnom je ulogom u ovoj predstavi dramska prvakinja Jagoda Kralj Novak obilježila 40 godina svoje umjetničke karijere u varaždinskom kazalištu. Tekst je preveo Boris B. Hrovat, a kostimografkinja je Marita Ćopo.
"Filumena Marturano", praizvedena u Napulju 1946. godine, jedna je od najpoznatijih dramskih komedija Eduarda De Filippa, velikana talijanskog teatra 20. stoljeća, koji ju je napisao, u izvornom obliku, za svoju sestru Titinu.
Lik Filumene, u kazalištu i na filmu, interpretirale su mnoge velike glumice: Pupella Maggio, Valeria Moriconi, Sofia Loren, Mariangela Melato, Joan Plowright. Isto tako brojni režiseri su se okušali u postavljanju toga komada, od velikana kao što su Vittorio de Sica, Franco Zeffirelli i Laurence Olivier pa sve do poznatog talijanskog pjevača Massima Ranierija.
Onome tko je gledao prvu ekranizaciju "Filumene Marturano" iz ranih pedesetih godina prošloga stoljeća, u kojoj je naslovnu ulogu tumačila Titina De Filippo, a gdje je veliki Edoardo De Filippo bio Domenico, zasigurno više nijedna inačica nije kao ona pr(a)va, no varaždinski su glumci, premda geografski i jezično udaljeni od mjesta radnje, odradili sjajan posao.
Nije riječ tek o banalnoj komedijici, veliki maestro De Filippo ovdje spaja više žanrova - ima tu elemenata komedije, kao i drame i melodrame, a tema je De Filippova omiljena - kriza građanske obitelji.
Jagoda Kralj Novak se vrlo dobro snašla u toj zahtjevnoj ulozi. Posebno su dojmljivi njezini monolozi. Izvrstan je bio i Stojan Matavulj, kojem koncentracija ne popušta niti na trenutak. I svi ostali korektno su odradili svoje uloge.
Duhovite i britke replike, uvijek zanimljiva fabula koja ništa ne gubi na svježini, pridonijeli su ugodnoj kazališnoj večeri.
Prisjetimo se još jedne vrsne inačice ove predstave, one koju je prije desetak godina postavio riječki HNK u prijevodu na čakavski Daniela Načinovića. Djelo je to koje nikada, ako je riječ o vrsnim glumcima, ne gubi snagu. (V. BEGIĆ)