U SO DO-u glazba se uči kroz zajedničko muziciranje

U SO DO-u glazba se uči kroz zajedničko muziciranje

0

Ricardo Luque poznat je široj publici kao pjevač benda Cubismo, ali ovaj svestrani zagrebački glazbenik rodom iz Venezuele od 1991. godine je prvi fagot Zagrebačke filharmonije i jedan od osnivača udruge SO DO. Radi se o udruzi "Sustav orkestara djece i omladine – El Sistema Hrvatska" koja je osnovana s ciljem provođenja društveno razvojnog glazbenog programa educiranja djece i mladih ljudi putem orkestralnog muziciranja, prema filozofiji, metodologiji, načelima i modelu "El Sistema" iz Venezuele. Dr. José Antonio Abreu, ekonomist, političar, glazbenik i vizionar, pokrenuo je 1975. godine "socijalnu akciju za glazbu".

Kombinirajući političku spretnost i religioznu posvećenost, Abreu je krenuo u ostvarivanje utopijskog sna, o kojem kaže: "orkestar predstavlja idealno društvo i što prije dijete počnemo odgajati u tom okruženju, to je bolje za svih". Godine 1979. dobio je nacionalnu glazbenu nagradu, a 1995. godine postavljen je kao posebni ambasador UNESCO-a za razvoj globalne mreže dječjih i omladinskih orkestara pod nazivom "Svjetski pokret omladinskih i dječjih orkestara i zborova". Sudjelovanje u programu "El Sistema" za sve polaznike je besplatno i tako svima dostupno.

Luque je predsjednik udruge SO DO - El Sistema Hrvatska koja djeluje na području Hrvatske pet godina, a sjedište joj je u Zagrebu. Uz zagrebački orkestar upravo su stvorena i dva orkestra u Istri gdje projekt vodi Andrea Prenka.

- Meni je bila suđena Hrvatska a mogli su biti New York ili New Delhi. Bilo mi je suđeno da dođem ovdje i stvorim i svoju obitelj. Kad čovjek negdje dođe i nikom ne pripada onda se mora boriti, ali kada čovjek puno daje onda puno i dobije, to je moja filozofija. U Hrvatskoj se jako dobro osjećam, građanin sam ove zemlje i dijelim sa svima dobre trenutke i nedaće, ali uvijek sam vedar. Možda sve u životu ima smisao, stvari se ne događaju samo tako, možda postoje neki zakoni… Cubismo i dalje postoji, nastupamo i dalje, ali manjim intenzitetom što mi je drago jer se inače ne bih imao vremena baviti ovim filantropskim poslom. El Sistema je predivan projekt i želim ga prenijeti djeci u Hrvatskoj, kaže Luque.

- U kojoj fazi je El Sistema?

- Ricardo Luque: Prije dvije godine imali smo jednu lijepu radionicu orkestralne prakse u Puli na koju su došla djeca iz cijele Hrvatske i šire, gdje smo se družili i muzicirali četiri, pet dana. Od tada smo se željeli revanširati Istri jer su nas tako lijepo primili i pomagali nam, da smo ušli u jedan projekt za koji smo dobili financiranje od Europske unije i Vlade Republike Hrvatske i koji sada uz našeg partnera – Zakladu za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva provodimo u Istri.

- Koliko tih centara postoji u Istri?

- Andrea Prenka: Dva, jedan u Puli, a jedan u Poreču. U Poreču su termini proba u 11 sati subotom u Umjetničkoj školi na adresi Kandlerova 2 te se zahvaljujemo ravnateljici i tajnici na suradnji i ustupljenom prostoru. U Puli su probe u Dnevnom boravku Rojca od 17 do 19 sati. Pozivam sve roditelje i djecu da nam se pridruže. Broj telefona na koji se djeca mogu javiti je 097/ 783-9699, a mail je info@so-do.hr.

- Sredinom listopada ste imali natječaj za profesore u Poreču i Puli. Kakav je bio odaziv?

- Andrea Prenka: Sretni smo što su nam se priključili ljudi koji vjeruju u ovaj projekt i koji imaju energiju i stavove koje njeguje i El Sistema. No, trebamo još profesora i zato zainteresirane pozivamo da nam se jave.

- Koliko ljudi tu sudjeluje?

- Andrea Prenka: Za sada nas je oko 50-ak u oba centra, no očekujemo da će nam se još mladih pridružiti.

- Ricardo Luque: Andrea je naša voditeljica projekta. Naša udruga ima sjedište u Zagrebu, ali nam je u interesu da se SO DO sustav razvija svugdje, da surađujemo s lokalnim ljudima i institucijama. El Sistema je društveni projekt koji koristi glazbu kao glavno sredstvo za postizanje nekih filantropskih ciljeva. Želimo unutar zajednice kroz taj orkestar pružiti mladim ljudima različite mogućnosti, ne samo da sviraju jedan instrument, muziciraju i odrade par koncerata. Ne radi se o tome. Želimo kroz zajedničko muziciranje pružiti djeci mogućnosti da se upoznaju sa svijetom glazbe, da upoznaju svoje vršnjake, da to rade u atmosferi koja je pozitivna, afirmativna i inkluzivna. Kod nas nema nacionalnih, vjerskih ili rasnih barijera i nije važno ima li netko novaca ili ne, ili je li netko u školi ili na akademiji. U ovakvom projektu ima prostora za svakog tko se želi baviti glazbom, s tim da glazba nije sama sebi svrha. Želimo u djecu usaditi empatiju i solidarnost, ali ih i naučiti na disciplinu i odgovornost i sve osobine koje čovjeku trebaju da bude dobar građanin.

- Koje su još razlike između klasičnih i SO DO orkestara? Što osoba koja dođe kod vas može vidjeti i doživjeti, a ne može drugdje?

- Ricardo Luque: Najvažnije je da se u SO DO-u glazba uči odmah kroz praksu – kroz zajedničko muziciranje. Potiče se osjećaj pripadnosti skupini koja zajednički postiže cilj, gdje svatko doprinosi koliko može. Uči se od starijih – onaj tko više zna i može pomaže onima kojima treba, te se zajednički u poticajnoj atmosferi i veselju dolazi do cilja. Nismo glazbena škola nego mjesto gdje kroz simfonijsko muziciranje potičemo djecu koja idu u muzičku školu da još više zavole glazbu. Nama je isto u interesu da kad dođu na jednu našu probu da dođu na vrijeme, kao i kada idu u školu, da naprave zadaću. Glazbene škole su naši prirodni partneri s kojima mi želimo surađivati. El Sistema postoji u 68 zemalja svijeta i primjenjuje se na različite načine ovisno o specifičnostima i potrebama svake zemlje. Glazba je glazba svugdje, i u Mongoliji i u Australiji jedna četvrtinka je jedna četvrtinka, povisilica je povisilica… Jedina razlika je u pristupu, a kod nas je pristup takav da nikad nema da je nešto teško - kod nas ne postoji ta riječ.

- Kako vi kao čovjek koji je došao s drugog kontinenta i koji je morao naučiti potpuno različiti jezik, gledate na glazbeno obrazovanje u Hrvatskoj?

- Ricardo Luque: Ja sam vječni optimist. Problema ima, ali gdje ih nema? Mislim da je to stvar konsenzusa. Ako želimo našoj djeci pružiti sve mogućnosti mislim da imamo i moralnu obavezu to učiniti, moramo imati dobru volju. Ovdje imamo talenata, imamo razvijenu tradiciju što je sigurno rezultat dobrog obrazovnog sustava. No, djeca su danas dosta opterećena i možda bi promjene trebale ići u smjeru da ih se malo rastereti ili da više prostora za kreativnost. Metodologija koju mi koristimo je bazirana na tome da stavlja izazove ispred djece. U tome je čarolija, da se čovjek usudi sanjati. Neki kažu: "Pa to je teško", a ja odgovorim: "Teška je vreća cementa". Ili kad mi netko kaže da je pod stresom kada mora svirati, ja kažem "Budi kirurg pa da vidiš što je stres". Ako odsviraš krivu notu ništa se neće dogoditi. Sviranje u orkestru zahtijeva strast i vjeru. Meni je El Sistema kao djetetu pružio priliku u Venezueli. To želim omogućiti i djeci ovdje – da svatko ima priliku ući u čarobni svijet glazbe. To možemo i moramo jer je osnovno načelo našeg rada da je sudjelovanje inkluzivno i besplatno. To je naš izazov - da nabavimo instrumente da bismo pružili djeci ono što zaslužuju. Jako volim Istru, kažem obično da je ovo "pitoma Hrvatska" i vidim da ima preduvjete da bi se naš projekt ostvario. Dobra je stvar što je u Istri ovaj projekt financiran od strane Europske unije te imamo resurse za rad, za razliku od Zagreba. U Zagrebu imamo oko 70 djece, imamo redovne probe i koncerte, i sve smo do sada odradili bez kune, uz veliki elan i energiju volontera – od profesora do nas u upravi.

- Koji su planovi za orkestre u Istri?

- Andrea Prenka: Imat ćemo jako intenzivnu 2017. godinu. Gotovo svaki mjesec će nam dolaziti profesori iz inozemstva – uglavnom iz europskih El Sistema programa s kojima ćemo imati intenzivne radionice. Radionice će biti otvorene – to znači da su osobe koje interesira metodologija El Sisteme, osobito učitelji i profesori, udruge koje rade s djecom i mladima, pozvani da nam se priključe. Naravno, tu su i koncerti koji će isto tako biti brojni do kraja školske godine. Bit će svakako vrlo radno.

- Ricardo Luque: Mora biti jasno da je ovaj projekt financiran od EU-a, što znači da imamo vremenski okvir u kojem moramo ostvariti ciljeve. Važno je da sve realiziramo da bismo opravdali povjerenje, ali i iskoristili priliku koju smo dobili. Taj novac nam pomaže da posadimo grančice, a grančice će onda izrasti u jako stablo, i to postojano. Ideja je da se jednog dana u Istri formira profesionalni simfonijski orkestar kako bi se mladi koji odavde odu studirati na neke druge akademije vratili i zaposlili. Meni je tu asocijacija "izgradnja". Cigla po cigla dok ne izgradimo kuću. Želimo probuditi svijest da lokalna zajednica shvati da možemo puno toga napraviti i da se ne moramo stisnuti svaki na svoju parcelu. Ovaj projekt nikome nije ni konkurencija ni ometanje, već dodana vrijednost. Prema istraživanjima koja su mnogi El Sistema programi radili, vidjelo se da djeca imaju bolje rezultate u školi, da su komunikativniji i uravnoteženiji. Mi još nismo radili istraživanje, ali vidimo našu djecu kako napreduju i kako pozitivno utječemo na njihov rast i razvoj. (Mladen RADIĆ)