Pred prepunom vodnjanskom galerijom El Magazein austrijsko-kolumbijska umjetnica MACON (skraćena verzija imena i prezimena MArie CONsuelo Vargas de Speiss), koja je napustila rodnu Kolumbiju da bi u Njemačkoj studirala slikarstvo i završila Akademiju likovnih umjetnosti, predstavila se s 20-ak radova iz ciklusa "Emigranti", koje upotpunjuje i svojim pjesmama koje su neraskidivi dio simfonije njenog slikarskog opusa.
Ili, kako je naglasila kustosica galerije i povjesničarka umjetnosti mr. Kristina Tamara Franić Kučiš, iz tog razloga "ova izložba u galeriji El Magazein jest njen prvi pokušaj da u svom izlagačkom radu stvori multimedijalnu slagalicu, istovremeno izlažući slike, videoprojekcije bitnih misli izdvojenih iz njenih pjesama te audio doživljaja svog glasa koji recitira vlastite pjesme, da bi još snažnije mogla prenijeti publici ekspresiju svoje socijalne angažiranosti".
Vječno pitanje pripadnosti i identiteta i ovdje se prožima; od njenog odlaska od kuće na drugi kontinent, u potpuno drugačiju kulturu, do onog poistovjećivanja sa sličnim sudbinama po svijetu - sve je to ostavilo trajni trag na njenom umjetničkom stvaralaštvu.
To se najbolje vidi u pjesmi "Emigranti" iz njezine zbirke "Hispana", gdje je savršeno poentirala temu svog slikarstva opisujući ljude različitih nacionalnih identiteta koji su osuđeni na odlaske, dolaske, u vječnom kretanju i traganju bez imovine, ali s dostojanstvom i vjerom u bolje sutra.
- MACON slika tijela ljudi u kretanju, u gesti traganja, molitvi ili slika njihova lica. Prikazuje izmučena, vibrirajuća tijela maniristički izduženih linija koje asociraju na patnju i glad. Lica tužnih očiju, zamišljena su, daleka, a usta u simboličnom grču, bez individualne prepoznatljivosti, svedena na gestu boli (desp.13 Tužna žena). Ima nešto hladno, nervozno i nelagodno u potezima kista koji nagrizaju likove u srodno poteznom slikarstvu kojima su se služili Munch ili Max Pechstein.
Snaga i virtuoznost njezina slikarstva jest u tome što minimalnim slikarskim intervencijama kista, boje i poteza, jezikom istinskog ekspresioniste gradi sliku, prenosi poruku, postiže emociju i interakciju publike, piše u popratnom katalogu Franić.
I stvarno, gledajući ta njena naslikana lica lako se poistovjetiti sa stradanjima Vukovara i kolonama ljudi, žena i djece koja su odlazila u neizvjesnost noseći svoju imovinu u nekoliko plastičnih vrećica, ali i s licima ljudi u nedavnim poplavama u Slavoniji i Bosni koje su natjerale mnoge obitelji da napuste svoj dom.
- Slikarica nosi tu bol emigranata u sebi jer je dio njenog osobnog, životnog iskustva, intenzivno je proživljava i prenosi na slikarsko platno. Svojim nas snažnim slikarstvom opominje, potiče da osvijestimo veliki problem modernog doba, problem emigracije, i osjetimo empatiju prema njima. Ona je suptilni borac za ljudska prava i upozorava nas na ljudsku nepravdu i nesavršeni svijet u kojemu živimo. Traži našu pažnju, uzajamnu komunikaciju i angažiranost, našu budnost i svjesnost trenutka u kojem živimo. Stoga njeno slikarstvo nije dekorativno niti lijepo, a niti slučajno, kakvim bismo ga možda mogli pojmiti na prvi pogled.
Njeno slikarstvo je angažirano, intelektualno i zahtjevno. Ona ga živi, piše kustosica Kristina Tamara Franić Kučiš.
Uz svesrdno domaćinstvo Germana Fiorantija, ova je izložba nastala i u suradnji Udruge za promicanje kulture Ars@Nova te je dio Vodnjanskog kulturnog ljeta. (M. ĆURIĆ)