Tijela koja čeznu da se nešto dogodi

(D.MEMEDOVIĆ)
(D.MEMEDOVIĆ)

"Od ode do tripa" naslov je prezentacije rada u nastajanju koje su Andreja Široki i Iva Korenčić predstavile posljednje večeri Festivala plesa i neverbalnog kazališta u Savičenti.

Tijekom minulog proljeća ove su dvije autorice boravile na rezidenciji u mediteranskom plesnom centru i sklopu kojeg su organizirane i radionice plesa za djecu. Na rezidenciji i tijekom edukativnih procesa s polaznicima radionice autorice su razvijale ideju i stvarale materijal za novi multimedijalni projekt "Trip" koji će biti završen u studenom 2015.

U projektu su se autorice bavile temom autentičnog pokreta, a specifično za projekt je uključivanje djece u umjetnički proces, što je vrlo važno i s estetske i s umjetničke strane, a zbog svega toga proces poprima drugačiju unutrašnju strukturu i dinamiku, koja nadilazi granice same umjetnosti i tjelesnosti.

Koja je sličnosti između "How deep is your love", "Ti amo", "Michelle", "Fall in Love", "Ti amo", "Tebe ne bih mijenjao", "Cesarice", "Ja ne moren bež nje", "I just call to say i love you", "Killing me softly" i drugih sličnih pjesama? Te pjesme govore o ljubavi. Njihovim nabrajanjem, a nakon toga primjeni u toj igri bez granica strasti, požude i potrage, plesači Katerina Dietzova, Carl Staaf i Luca Caccitti u predstavi Tabee Martin "Field" prikazuju tijela u strahu koja čeznu za eksplozijom.

Ta tijela čeznu da se nešto dogodi, i upravo se zato drže jedni drugih, grčevito, strastveno, svim silama. Samo da nešto osjete, da se osjete živima, jer što se više želimo osjećati zajedno, to smo usamljeniji. Tri tijela u polju, koje strah istovremeno i povezuje i razdvaja čine bit, lajtmotiv, središnji dio ove predstave. To je predstava o neumornom nastojanju da se u životu nešto dogodi, i bojazni da, ako se nešto dogodi, to neće biti ono pravo, jer što se više želi nešto doživjeti, to su manje šanse da se to u biti i doživi. Pojedinci i zajedništvo.

Komunikacija i šutnja, razdvajanje i spajanje. Koliko je čovjek sam u skupini, koliko mu treba da se pronađe, da bude dio nečega? Nemogućnost povezanosti To pokazuje i činjenica da ljudi kroz predstavu postaju sve ranjiviji, ne mogu odustati od vlastitih misli, a predstava pokazuje mehanizam tragedije, kao i na neki način nemogućnost međusobne povezanosti.

Ovogodišnje izdanje festivala zaključeno je "Trilogijom" Saše Božića i Petra Hrašćanec, što je predstava o odnosu suvremenog plesa i pop glazbe, što je žanrovski definirano kao "vrludanje između rock koncerta, ispovjedne forme i apstraktnog plesa". (Vanesa BEGIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter