Svog sam oca doživljavala kao tatu, ali i kao heroja

Gotovac je bio hrabar kad je bilo najteže (M. ANGELINI)
Gotovac je bio hrabar kad je bilo najteže (M. ANGELINI)

"Kad je moj otac završio u zatvoru godine imala sam 12 godina. Meni to nije predstavljalo nikakvu nesreću. Od malih sam nogu tako odgajana; nije bilo tema koje su se krile od mene. Bilo mi je jasno što se događa. Doživljavala sam svog oca kao tatu, ali i kao heroja koji se bori za nešto uzvišeno i plemenito. Bila sam iznimno ponosna na njega i jedva čekala da me nešto o tome pita pa da mu kažem kako je hrabar i uhapšen zbog uvjerenja. Moja je majka Vlasta bila herojski i lavovski uz njega u svakom trenutku, što nije bilo slučaj s nekim ženama uhapšenika koje su išle u komitete moliti za milost, a djeca se sramila očeva. Tada je nastala brza diferencijacija; velik broj 'prijatelja' nas je izbjegavao; iščezli su, a prijatelji su ostali uz nas".

Evocirajući sjećanja na odlazak oca na prvu četverogodišnju zatvorsku kaznu 1972. ovo je sinoć rekla Ana Gotovac na skupu "Susret s Gotovcem", organiziranom u pulskoj Zavičajnoj knjižari Petit u povodu 15. godišnjice smrti Vlade Gotovca. Kada je 1981. zbog intervjua švedskoj televiziji u kojoj je kritizirao stanje u Jugoslaviji iznova osuđen na zatvorsku kaznu od dvije godine, kaznu je služio u Lepoglavi, a ne ponovno u Staroj Gradiški. "Lepoglava je bila Hilton s pet zvjezdica u odnosu na Gradišku. Doma smo organizirali slavlje kad smo čuli da ide u Lepoglavu", dodala je. Za skupa je Gotovčeva unuka Dinka Vuković u par navrata recitirala stihove svoga djeda.

Zahvaljujući od srca prisutnom Filipu Zoričiću što je, pripremajući doktorsku disertaciju o Gotovcu, pronašao u arhivima, u tajnom dosjeu ondašnjih sigurnosnih službi, i bilježnice koje je Gotovac, unatoč strogoj zabrani, ilegalno pisao u zatvoru, Gotovčeva je kći Ana za te filozofske, prozne i poetske tekstove kazala da je "najdirljivije što se vidi jedan golemi napor čovjeka, koji je bačen na mjesto koje je nezamislivo nekom tko nije bio tamo, da ostane normalan i sačuva duh i dušu".

Inicijator skupa profesor Filip Zoričić kazao je da je Gotovac bio istinski intelektualac kojeg su službe pratile više od 40 godina. Bio je odličan pisac, ali i odličan političar, etičan, hrabar i odvažan. Bio je slojevita osoba, novinar, filozof, pjesnik, književnik, političar koji je baš u Puli 1997. preživio brutalni fizički napad.

- Bio je disident; bio je hrabar kad je bilo najteže, dodao je Zoričić, citiravši u nastavku pojedine intrigantne dijelove dosjea koji sadrže izvještaje špija u zatvorskim redovima, pa tako informator kodnog imena Omer izvještava da "Marko (Veselica) i Vlado sve ironično ismijavaju; ništa im u ovoj zemlji ne valja".

Za "Susreta s Gotovcem" na klavijaturama je u dva navrata glazbeni intermezzo upriličio Sandro Vešligaj s Muzičke akademije u Puli. Skup su organizirali Istarsko povijesno društvo, Institut Mediterran i knjižara domaćin Petit, a moderirao ga je Ivan Žagar koji je u uvodu iznio Gotovčevu biografiju. (Z. ANGELESKI)


Podijeli: Facebook Twiter