Sve što jedna obitelj može ostaviti iza sebe

Nada Galant, Josip Orbanić, Tajana Ujčić i Evelina Rudan
Nada Galant, Josip Orbanić, Tajana Ujčić i Evelina Rudan

Dvorana žminjske Čakavske kuće bila je premala za sve zainteresirane Žminjce i njihove goste koji su se okupili na predstavljanju knjige "Fameja Orbanić" autora Tajane Ujčić i Josipa Orbanića, koju je Zavičajni muzej grada Rovinja objavio kao prvo izdanje u ediciji "Obiteljske ostavštine Rovinjštine". O knjizi je uz Tajanu Ujčić i Josipa Orbanića, najmlađeg od četiri generacije obitelji Orbanić obrađene ovom knjigom, govorila još i lingvistkinja i pjesnikinja Evelina Rudan Kapec, a ravnateljica žminjske knjižnice Nada Galant, i sama pjesnikinja, vjerno je, u izvornom žminjskom govoru (za koji je naglašeno da je od UNESCO-a zaštićen kao nematerijalno kulturno dobro) kazivala ulomke iz knjige.

Ravnateljica rovinjskog muzeja Marija Smolica i Tajana Ujčić, kustosica u istome muzeju, podsjetile su da su ovaj projekt još prije nekoliko godina začeli Katarina Marić i Josip Orbanić, a prvi mu je radni naslov bio "Naš nono i otac". Ovakvim se izdanjem željelo iznijeti jednu personaliziranu povijest, potkrijepljenu autentičnim dokumentima, ali knjiga koja je tako nastala čita se kao beletristika, naglasila je Smolica.

Knjiga "Fameja Orbanić" prati četiri generacije obitelji Orbanić iz sela Dolenji Pucići. "U Istri nažalost ne postoji tradicija čuvanja obiteljskih ostavština, mnoge stvari se bacaju, možda i zato da ne podsjećaju na prošla teška vremena, no s ovom obitelji je, na sreću, bilo drukčije. U ovoj se knjizi predstavlja sve što jedna obitelj može ostaviti iza sebe", istaknula je Ujčić.

Vrlo poetičnim kazivanjima, rada na knjizi, a time i detalja iz prošlosti vlastite obitelji, prisjetio se kroz razgovor s Tajanom Ujčić koautor knjige Josip Orbanić. Na njeno pitanje o razlikama i mijenama u simbolima vremena kroz različite naraštaje njegove obitelji, odgovorio je: "Kada san se ja rodi, ni bilo nič, a danas je sve. Prva velika stvar koja se je pojavila bila je letrika, 1959. godine, a 1969. smo već gledali let na Mjesec! Oni put ni bilo ni otpada, ni se znalo ča je to, više su se cijenila materijalna dobra, a danas svaki od nas proizvodi jako puno otpada".

- Kada pišeš o svojoj obitelji, ponekad ne znaš gdje je granica, pa smo objavljivanjem Franetovih pisama možda i prešli tu granicu, zašli u njegovu intimu. Nisam moga oca doživljavao kao romantičnu osobu, no pisma ga i takvim otkrivaju, rekao je Josip Orbanić. (Napisao i snimio Davor ŠIŠOVIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter