Imenujući 'krležodulima' one koji obožavaju Miroslava Krležu, koji ga smatraju našim najvećim piscem, koji tvrde da je bio zabranjen od 1990. godine, da mu se ne daje dovoljno pažnje i da se njegova djela ne igraju u domaćim kazalištima (Velimir Visković, Vlaho Bogišić, Predrag Matvejević, Ivica Buljan, Igor Mandić...),
a s druge strane 'krležoklastima' one koji ruše Krležu, koji tvrde da i nije pisac, već da slavu duguje političkoj moći koji je posjedovao kao Titov miljenik, da je nakon pobjede komunizma kao prvi čovjek Leksikografskog zavoda i urednik enciklopedije izvršio čistku drugih pisaca, i da nije bio kritičan prema režimu kao prije Drugog svjetskog rata (Radovan Ivšić, Dubravko Jelčić, Ivan Aralica, Igor Žic...), teatrologinja, kazališna kritičarka i predavačica na osječkoj Umjetničkoj akademiji prof. dr. sc. Sanja Nikčević objavila je prije mjesec dana knjigu "Mit o Krleži: krležoduli i krležoklasti u medijskom ratu". Pod istim je naslovom jučer održala istoimeno predavanje pred 30-ak pulskih studenata u dvorani "Tone Peruško" na pulskom Filozofskom fakultetu, a u organizaciji pulskog ogranka Matice hrvatske i pulskog Sveučilišta Jurja Dobrile.
Dvije netočne teze
Knjigu "Mit o Krleži: krležoduli i krležoklasti u medijskom ratu" Nikčević je napisala, kako je rekla autorica, potaknuta dvjema netočnim tezama - da je Krleža nakon 1990. zabranjivan te da se ne igraju njegova djela. "Ta je teza snažna i postala je mit, iako krležoduli ne mogu naći niti jednu službenu zabranu Krleže.
Popisala sam sve izvedene predstave od 1991. do 2015. i u tom ih je razdoblju bilo ukupno 78, a od 1991. do 2001. bilo je 28 predstava, profesionalnih premijera. Bilo je tu predivnih predstava, od "Zastava" u bogatoj produkciji 1990. do ne tako davne manje produkcije "U agoniji". Nizajući brojna izdanja (poput šest tomova "Krležijane" 1993.), brojne znanstvene skupove kao i podatak da je u gimnazijskom programu, s četiri djela, Krleža najzastupljeniiji pisac, kao i to da je samo do 2013. do danas objavljeno 40-ak novih knjiga o Krleži, autorica je u nastavku posebno naglasila da je Krleža zatvorio prostor za druge pisce.
Monokoreodrama Selme Mehić
Možete li se sjetiti nekog drugog dramatičara od Krleže do Brešana? Ne možete jer su pometeni. Kako smo obilježili Milana Begovića? Nikako; od 1990. do danas sa svega desetak skupova i sabranim djelima 2005. koja kao da su bačena u bunar. Ili Marijana Matkovića? Ništa. Pomeli smo i i Kalmana Mesarića. Ako ne budemo pazili, bit će za 20 godina pometeni i Kušan i Brešan. Krleža je velik pisac, ali nije najveći i nije jedini. Sukob oko Krleže je ideološki. Ne stidite se drugih dragih pisaca koje čitate. Ova je knjiga moj vapaj za drugim piscima, čija se djela ne igraju na scenama, vapaj u ime bogatstva hrvatske drame, zaključila je Sanja Nikčević jednosatno predavanje.
Događaj je zaključen 15-minutnim kazališnim fragmentom iz Krležine "Salome", monokoreodrame u izvedbi Selme Mehić, mlade glumice s osječke Umjetničke akademije, kojoj je to bio dio diplomskog rada. (Z. ANGELESKI)
