Subart Cafe: Borbene priče pod olovnim nebom

Milan Rakovac i njegovi kolege pjesnici Marko Tomaš, Ahmed Burić i Bojan Krivokapić
Milan Rakovac i njegovi kolege pjesnici Marko Tomaš, Ahmed Burić i Bojan Krivokapić

Pjesnici i glazbenici okupili su se sinoć na terasi hotela Franina na Velikom Brijunu, kamo su pobjegli od kiše, a kako bi pod vodstvom Milana Rakovca realizirali Subart Café dopunjen programom Šansonistra, sve u sklopu programa koje organizira Kazalište Ulysses. Pjesničko-glazbenu večer, svojevrsni nastavak prošlogodišnjeg Sublit Caféa, povezale su borbene priče, s temom rata, odnosno raznih ratova koji su se na ovim prostorima vodili, čemu je dodatni povod bila i stogodišnjica početka Prvog svjetskog rata.

U prvom dijelu programa pjesnici Bojan Krivokapić iz Novog Sada, Marko Tomaš iz Mostara i Ahmed Burić iz Sarajeva otvorili su svoju dušu kroz angažirane stihove. Najsrčaniji od njih, što se tiče interpretacije kao i stupnja udarne jačine stihova učinio nam se Tomaš koji je kroz stihove uputio pismo prijatelju u Rusiji opisavši mu stanje u Bosni i Hercegovini, povjerivši mu se između ostalog u podužem izljevu nakupljene ljutnje kako ni u što ne vjeruje, niti u ljubav, a riga mu se od zastava, komunista, anarhista i nacionalista.

Angažirani naboj pojačao je nastup pulskog ženskog zbora Praksa koji na repertoaru ima borbene pjesme koje govore o radnicama i radnicima te antifašizmu. O slobodi i gradu kojem su mu ukrali pjevao je Drago Mislej Mef praćen kolegama, dok je Livio Morosin krenuo s "Mojen didu", pojačan Anicom Franjul i pjesnikom Burićem koji je zasvirao usnu harmoniku. Ovom neformalnom triju pridružio se Rakovac pa su izveli zabavni blues o partizanu koji je naoružan puškom išao čekati njemačkog generala Rommela kada je trebao doći u Istru za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Tršćanski kantautor Alfredo Lacosegliaz oživio je pak stihove svoga pokojnog sugrađanina Carla Cergolyja.

Tamara Obrovac nastupila je praćena gitaristom Elvisom Penavom izvevši jednu pjesmu na stihove Loredane Bogliun te svoje legendarno "Črno zlo". Koncept mračnih priča ispričanih sinoć pod olovnim nebom (koje se ipak polako razvedrilo) razbila je ili bolje reći sjajno dopunila, sebi svojstvenom improvizacijom, pošalicama i dosjetkama odmah zaključivši kako ne zna tko je tu pjesnik, a tko muzičar.

Na kraju je došao šef Ulyssesa, glumac, šansonijer, pjesnik i pjevač, Rade Šerbedžija praćen velikim gitaristom Vlatkom Stefanovskim s kojim će sutra održati nastup na Malom Brijunu. Šerbedžija se sa Stefanovskim vratio u 1982. kada je pobijedio na festivalu šansone pjesmom "Moj je otac partizan bio" nastavivši niz borbenih pjesama koje su preksinoć izvedene na natkrivenoj terasi. Za kraj ostali su "Beli konj" i još jedan partizanski evergreen "O bella ciao" koji su zapjevali s publikom. (Piše Mladen RADIĆ; snimio Dejan ŠTIFANIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter