Brojna je publika višeminutnim ovacijama ispratila drugu ovosezonsku premijeru Kazališta Ulysses - predstavu "Sprovod u Theresienburgu" - upriličenu sinoć u utvrdi Minor na Malom Brijunu.
Riječ je o groteskno-satiričnom Krležinom proznom tekstu iz ciklusa o Glembajevima koji je puno bliži komediji negoli tragediji, a adaptaciju i dramaturšku obradu potpisuje Staša Zurovac, koji je i redatelj i koreograf.
Kada je predstava najavljena, mnogi su se čudili, pa kako Krleža i ples, no Staša Zurovac spojio je to u cjelinu koja se publici, sudeći po komentarima i ovacijama, dopala.
Radnja se zbiva u garnizonu carske i kraljevske aspern-esslinške Sedamnaeste dragunske pukovnije u mađarskom zadunavskom gradu Maria Theresienburgu, koji posjećuju trojica visokih japanskih časnika zaduženih u nedavnom ratu protiv Rusije. Grof Fuduschi-Hasegava (Shunsuke Amma) i njegovi suputnici dočekani su velikim ceremonijalom, a pukovnikova (Ozren Grabarić) supruga Olga Warronigg (Vanda Winter) prva je dama na svečanosti koju im priređuje pukovnija. Poručnik Ramong Gejza (Dražen Čuček), zaljubljen je u Olgu…
U sat i 11 minuta i 49 sekundi trajanja, kako je nakon predstave precizirao Ozren Grabarić, jedan od glavnih glumaca, cjelokupna je glumačka ekipa bila vrlo nadahnuta, a njihova vrsna interpretacija je i najjači dio predstave. Uz Grabarića, glavne uloge tumače Vanda Winter i Dražen Čuček, dakako uz izvedbu solista Baleta splitskog Hrvatskog narodnog kazališta.
Krležin je tekst izvučen i prilagođen za potrebe predstave, gdje je ples bio sastavni dio fabule, a ne dodatak. S vizualnog gledišta umetanje plesa bilo je atraktivno, tim više što je utvrda Minor jedna od najljepših prirodnih pozornica na Jadranu, a blaga, zvjezdana noć bila je izvrsna kulisa za radnju ovog djela.
Tekst predstave je uvijek aktualan, atemporalan, a kako piše u popratnoj knjižici, "osobom Olge vezan je iskaz Krležine višeznačne literaturne izražajnosti sa svijetom zagrebačkih Glembaja, kao širi okvir uspona i pada njihove vitalnosti i materijalnog dostignuća te estetskoga bogatstva srednjoeuropskog aristokratizma".
Što se tiče dužine trajanja, ona je idealna, jer je fabula sažeta te inkorporirana s plesom u jedinstvenu cjelinu. Krležin je tekst, kao i njegov jezik, "skrojen" po potrebi predstave, a premda su svi glumci izvrsni, Grabarić se pokazao izuzetno nadahnutom, bravuroznom i strastvenom glumom. Vidljiv je i redateljski odmak od teksta, upravo zbog te estetske potrebe unošenje plesa, jer sama plesna struktura daje drukčiji ritam narativnoj strukturi.
Premda široj publici tekst nije toliko poznat, u njemu je vidljiv onaj krležijanski pogled na svijet, to njegovo oslikavanje doba hohštaplera, vjetropira i probisvijeta, a one psihološko frustrirajuće situacije koje su prisutne u Krležinim djelima ovdje su donekle razblažene upravo tim plesnim momentima. (V. BEGIĆ)