Pulska premijera filma "Kako smo ušli u Europu: Slučaj SexA" redateljice Ines Pletikos održana je sinoć u kinu Valli. Film prati emigrantsku priču kultne hrvatske noise grupe SexA (Sedativ ex Apoteka) koji je proglašen najboljim ovogodišnjim filmom na Festivalu dokumentarnog rock filma (DORF) u Vinkovcima.
SexA je osnovana 1981. godine - članovi benda bili su pjevač Nikica Valentić Nik, gitaristi Ivan Bilosnić Bic i Darko Kordovan, klavijaturist Saša Last, basist Nino Prišuta i bubnjar Ratko Danilović, a u posljednjoj postavi ostali su Valentić, Bilosnić i Last i bubnjar Igor France.
SexA je na području bivše države doživjela kultni status, a njihovo je muziciranje prepoznao i legendarni američki producent Steve Albini koji im je ponudio da dođu snimiti album u Chicago. SexA se zbog toga seli u Amsterdam početkom 90-ih da bi skupila novac za put u Ameriku, gdje su članovi benda u početku "uletjeli" u skvotersku scenu.
Živjeli su po nekoliko mjeseci u nekom stanu da bi se potom selili, a gaže su imali u skvoterskim klubovima. Amerika je i dalje bila daleko, a u Hrvatskoj je u međuvremenu počeo rat. Bend su u skvoterskoj i ljevičarskoj sceni pokušali iskoristiti za antiratnu propagandu, no članovi Sexe su uvijek tvrdili da su se u Nizozemskoj našli sasvim slučajno te da njihovo bivanje na tim prostorima nije bilo uvjetovano ratom.
Raskid sa skvoterskom scenom dogodio se nakon objavljivanja singlice "Pussy In The Sky With Diamonds" čiji se omot, rad Željka Zorice - Šiša, nije se svidio skvoterima-ljevičarima koji su ih prvo optužili za seksizam da bi ih na kraju proglasili šovinistima i naravno fašistima. Bend su zbog toga bojkotirali svi skvoterski klubovi (osim jednog), a nemogućnost sviranja dovela je do raspada grupe. U dokumentarcu Ines Pletikos u ime članova benda progovorili su samo Nikica Valentić Nik i Ivan Bilosnić Bic, a pridružili su im se i ljudi koji su tada gravitirali oko benda.
"Kako smo ušli u Evropu: Slučaj SexA" je unatoč tome što o bendu govore samo dva njegova člana, poprilično iscrpan dokument jednog mjesta, događaja i ljudi koji su ih oblikovali i pripovijeda tužnu priču kraja jedne ambicije - "Možda je to pokora zato što smo htjeli više od onoga što nam je bog dao", kaže filozofski inspiriran Ivan Bilosnić Bic pri kraju filma.
Za pohvalu je montaža Ivora Ivezića koji je uspješno spojio arhivske i nove snimke, kao i kontrolirana i istovremeno zaigrana režija Ines Pletikos. Humana priča propasti možda (a možda i bez možda) najboljeg hrvatskog noise benda puna je poveznica s generacijskim osjećajem propadanja jedne druge iluzije - one nadnacionalne Jugoslavenske - koja je u konačnici tu generaciju definirala i unatoč silini njenog otpora pretvorila u buntovne gubitnike. Film će biti još jedanput prikazan sutra u kinu Valli u 21.10 sati. (B. VINCEK)