Slavenka Drakulić: Obrazovanje je ključ društva

Slavenka Drakulic (Dejan STIFANIC)
Slavenka Drakulic (Dejan STIFANIC)

- Dobio sam puno savjeta prije ovoga Doručka, ljudi se boje Slavenke, kazao je Aljoša Pužar uoči pretposljednjeg ovogodišnjeg Doručka s autorom čija je gošća bila Slavenka Drakulić.

- Ne znam tko me se to boji, eto ja sam treći put u sretnom braku, tkogod me zaprosi, ja se za njega udam, kazala je uz smijeh ova spisateljica za čije se gostovanje tražila stolica više u prepunoj kavani Mozart.

O raznim je temama govorila, od emancipacija žene, jezika, identiteta ističući da je dugo živjela u Splitu i da sada oko pola godine provodi u Sovinjaku, ali da u njezinom govoru nema tragova istarskog niti riječkog govora iako joj je mama s Krka te da razumije dijalekte ovih krajeva i svakodnevno govori engleski.

Kazala je da je u posljednje vrijeme svi pitaju kako to da je počela pisati knjige koje govore o ženama poznatih ličnosti, na što je ona odgovorila da je ušla u te živote onako kako glumci uđu u živote likova koje interpretiraju.

- U životu sam imala neke strašne doživljaje, rat koji ne može nikoga ostaviti ravnodušnim, gdjegod se nalazio kada je tvoja zemlja u ratu, a drugo je bilo jedno iskustvo krajnje dobrote, kada sam dobila bubreg od nepoznate osobe i pitala sam se što može nekoga nagnati na tako velikodušan čin, dati dio sebe osobi koju nikada u životu nisi vidio, kazala je Drakulić govoreći potom i o tome kako moć pretvara ljude i kako ih od prosječnih osoba transformira u monstrume.

Nije izostalo niti tematiziranje o majkama, što kada majka postane tlačiteljica, te o ulozi i pojmu majke u patrijarhatu, kako neke osobe zanemaruju ulogu majke, jer je majčinstvo jedno od najvećih tabua u nekim društvima. „Tako je to bilo i s mojom protagonistkinjom Milevom Einstein, koja se posvetila mlađem djetetu koji je bio bolestan zanemarivši pri tome starijeg sina.“ Takvi su slučajevi, navela je, nažalost, učestali ukoliko je jedno dijete bolesnije, ili mu je potrebnija skrb. Nije izostavila niti problematiku petljanja društva u žensko tijelo, i to na razne načine, samo zbog činjenice da je žena ona koja rađa.

Potom se ponovno osvrnula na protagonistkinju najnovije knjige, Milevu Einstein, ističući da je Mileva iz Novog Sada dospjela do Švicarske studirati samo zato jer su njezini bili imućni, te da su u to doba žene iznimno rijetko studirale, a posebice rijetko politehniku.

- Mileva je bila žena, bila je šepava, nije joj bilo lako u to doba studirati. Vrijedno je polagala ispite, no nije uspjela diplomirati, što ju je slomilo. Tu je upoznala Einsteina koji je bio zadivljen njezinim sposobnostima, koji je uvidio snagu njezina uma, te shvatio je da ona može raditi za njega, izračune razne i ostalo, kazala je Drakulić ističući da ona i danas vjeruje u obrazovanje, koje je ključ društva, ne da je to samo važno, nego je i ključno bitno.

Bilo je govora i o demokraciji, otporu, patrijarhatu, odnosu prema ženama, a Drakulić je ipak najviše željela govoriti o svojoj novoj knjizi i o Milevi Einstein, ističući da kada piše takve knjige, koje nisu biografije, pročita sve što je dostupno o tim protagonistima te potom se poput glumca „ufura“ u tu ulogu.

- „Milevu“ sam relativno brzo objavila, i brzo je napisala, kazala je o svojoj posljednjoj knjizi. (V. B.)

 

 


Podijeli: Facebook Twiter