Skulpture Ivana Kožarića u galeriji Adris

Ivan Kožarić i njegove skulpture
Ivan Kožarić i njegove skulpture

- Kiparstvo je Kožariću vrlo brzo postavilo odveć tijesne granice: on je baš zbog toga ne samo onaj koji se ne miri s tradicijom, nego još produktivnije prekoračuje granice, i to se odvija iz niza u niz djela, iz ciklusa u ciklus, iz razdoblja u razdoblje. Kao autor stasao s generacijom '50-tih, uz Vaništu, Stančića, Ivančića…, on je ne samo onaj koji mijenja, nego i onaj koji se mijenja - časovito i neprestance i tako je postao sam svoje otvoreno djelo, rekao je Igor Zidić, otvarajući izložbu akademika Ivana Kožarića, našeg danas u svijetu najpoznatijeg i najcjenjenijeg kipara.

Povjesničar umjetnosti i mentor svih dosadašnjih četrdesetak izložbi u 14 godina ove galerije, koje su nastale u suradnji s Modernom galerijom iz Zagreba, Zidić je nadahnuto pred velikim brojem posjetitelja, te uz prisustvo samog vremešnog 93-godišnjeg Kožarića ponovio da za ovog umjetnika nema materijala ili predmeta kojega nije u stanju oplemeniti, pretvoriti ga u skulpturu.

- Za Kožarića je sve skulptura, kao što su posve osobite njegove "neizvedive zamisli", projekti, čime je među prvima osvajao potenciju virtualnog i pretvarao je u oslobađajuću energiju, poput Rezanja Sljemena, 1960., ili nadrealno-fantazijske gigantizacije u "Nazovi je kako hoćeš" i "Projekta Praška" iz 1971; "Intervencija u gradu" 1972. do verbalne i metarealne komunikacije kod "Proglasa/Kipari svijeta načinimo odljev zemaljske kugle" 1963; "Pronašao sam čvrstu točku u Svemiru...!", "Siromaštvo obećava"..., pojašnjava Zidić.

Koliko je Ivan Kožarić još uvijek svjež u svojim idejama i postupcima najbolje govore njegove trenutne izložbe, od Rovinja do Pariza i New Yorka, a njegovo nekadašnje približavanje Gorgoni, kao i njegovo djelovanje u njoj posve je razumljivo, što je kipar i nakon izložbe na svoj kratki i sažet način gorgonaški prokomentirao u stilu one poznate igre, paradoksa, pomicanje interesa s djela na procese, na akcije, na apologiju prolaznoga i na ironijski nihilizam, koji se hrani apsurdima društva i vremena: "Sve je tu posloženo i nadam se da će se od svega nešto i vidjeti!", odnosno, ponovivši triput rečenicu: "Htio bih vam nešto reći, Htio bih vam nešto reći, Htio bih vam nešto reći!", dajući tako značaj i skrećući pažnju na svoje rečenice-misli uokvirene i izložene uz tridesetak skulptura: "Bože, koliki si?" i "Ne znam dalje!". (Napisao i snimio M. ĆURIĆ)


VIŠE U TISKANOM IZDANJU.


Podijeli: Facebook Twiter