Kada spomenete ime Deana Skire upali vam se "lampica". I to doslovno. O ovom proslavljenom dizajneru svjetla, čija se rasvjetna rješenja nalaze po cijelom svijetu od Buckinghamske palače do Tel Aviva, pišu ugledni arhitektonski i dizajnerski časopisi. On pomiče granice, na najsuptilniji mogući način svjetlosnim zrakama. Posjetili smo ga u njegovom studiju "Kući svjetla" na Verudi. Atmosfera je vesela, radna i opuštena. U njegovom timu ima 15 zaposlenih i razgovor započinjemo čestitkom o još jednom strukovnom uspjehu u Londonu.
Ušli smo u finale za godišnju nagradu Lighting Design Award, no nažalost nismo osvojili prvo mjesto kao prethodne dvije godine. Posebno mi je žao, naročito zbog mog tima, jer smo se na projektu uvale Čikat stvarno naradili i to tijekom posljednje tri godine. Cijela uvala je doživjela kompletnu rekonstrukciju. U središnjem djelu šetnice napravili smo i našu prvu podvodnu svjetleću instalaciju meduza koja je zaista bila izniman izazov u kreativnom i tehnološkom smislu.
Trenutno ste angažirani na velikom međunarodnom projektu "Eurasia" gdje sa svojim timom sudjelujete na projektu izrade dekorativne rasvjete za istoimeni tunel u Istanbulu ispod Bospora.
Da, radimo na projektu bosporskog tunela koji bi trebao biti otvoren početkom sljedeće godine. Na međunarodnom natječaju, između 13 učesnika, odabrano je naše rješenje i sada razrađujemo detalje koji idu u realizaciju. Također, angažirali su nas da im predložimo arhitektonsko rješenje naplatnih kućica pred tunelom na čemu radim s pulskim arhitektima Leonidom Zubanom i Dinom Krizmanićem iz Urbisa. S njima, inače, puno surađujem na vrlo zanimljivim projektima u kojima integracija arhitekture i svjetla najviše dolazi do izražaja.
Mediji su taj tunel proglasili "turskim poslom stoljeća", je li to i vaš posao stoljeća?
Dakle nije najveći, ali je jedan od najznačajnijih, s obzirom da se radi o interkontinentalnom strateškom projektu koji povezuje Europu i Aziju. Koncept cijelog tunela bazira se na dva motiva; amuleta plavo oko (op. a. popularni talisman izrađen od plavog stakla oslikan koncentričnim krugovima plave, bijele i crne boje, poznat je kao tursko oko ili "nazir") te amuleta Fatimine ruke. Pokušali smo nijansama plave boje stvoriti osjećaj prozračnosti, a kroz tunel se mijenja gustoća svjetlosnog uzorka. Investitori su jako ponosni na cijeli projekt i priznajem da mi ponekad nedostaje taj osjećaj u Hrvatskoj jer imamo razloge za biti ponosni.
Možda nam ne fali u toj mjeri ponos, već prihvaćanje da smo mi kao individualci dio zajednice i da svako od nas pojedinačno sudjeluje u stvaranju nečega većeg. Pula je eklatantan primjer zapuštena, devastirana, postoji taj neki lokalni defetizam, ali i pasivnost njenih žitelja.
- Zbog prirode posla ima me od Azerbajdžana do Brazila. Mi smo nomadi koji za poslom putuju po svijetu. Nedavno sam pozvan prisustvovati na festivalu svjetla u Sydneyju gdje bih trebao napraviti također jednu infrastrukturnu svjetlosnu instalaciju, sljedeće godine održat ću predavanje u Indiji. Uvijek kažem da ne znam gdje sve nisam bio, ali svaki put jedva čekam da dođem doma. Unatoč mnogim nedostacima ili neispunjenim potencijalima koje možemo naći u našem gradu, ali i svuda u svijetu, ipak radije tražim i nalazim dobre primjere, volim razmišljati pozitivno i konstruktivno. Sretan sam što u svom gradu imam priliku projektirati svjetlo na jedinstvenim objektima poput projekta nove javne rasvjete strogradske jezgre, Malog rimskog kazališta i Kaštela.
Radimo i na projektu javne rasvjete oko Arene, a nadam se da ćemo imati prilike dostojno osvijetliti i sam Amfiteatar, koji zaslužuje posebnu pažnju. Projekt Rive je djelomično realiziran i sad se projektira nastavak kod Veslačkog kluba. Sve su to vrijedni projekti koji bi, nakon realizacije, otvorili neke nove mogućnosti i potaknuli građane na nove aktivnosti. Sve više me zanimaju sociološki i kulturološki efekti proizašli iz projekata, i to ne samo u mom profesionalnom području. Jedan od infrastrukturnih projekata trenutno u realizaciji je kružni tok u Šijani na kojem smo, u skladu s brojnim posebnim uvjetima projekta, osmislili rješenje reprezentativno za ulaz u grad.
Hoće li biti na tragu prekrasnog kružnog toka koji u centru ima stablo nara koji ste realizirali u Rovinjskom selu?
Ne. Bit će obratno. Na ovom kružnom toku, s obzirom na njegovu veličinu, štogod planirali u centralnom dijelu ne bi došlo do željenog izražaja. Objekt bi trebao biti zaista velikih dimenzija da bi se uopće zamijetio, ali i okruženje urbane strukture dominira tom scenografijom. U još jednoj konstruktivnoj suradnji s Leonidom Zubanom i Dinom Krizmanićem, projektirali smo Land art instalaciju koja zahvaća arhitekturu, hidrotehniku, hortikulturu, arhitekturu svjetla i kompjutersku tehnologiju. Predvidjeli smo posebne svjetiljke koje smo pronašli da se proizvode samo u Kanadi, a koje svojom specifičnom svjetlotehničkom i energetskom fukcijom, osim raznoraznih svjetlosnih efekata troše relativno malo energije i ne zahtijevaju gotovo nikakvo održavanje. Kućišta tih svjetiljki izrađena su od jednog aluminijskog bloka i kaljenog stakla u koje su integrirane komponente LED izvora. Tehnologija današnjih svjetiljki, ukoliko želite iskoristiti sve njene mogućnosti, zahtijeva i do šest komponenti koje moraju međusobno “pričati istim dijalektom” jednog jezika.
Iako radite po cijelom svijetu, imam dojam kao da je Pula dio neke vaše misije, radite na tome da osvijetlite, odnosno oplemenite ključna mjesta grada. A Puljani, eto grad ne doživljavaju kao mjesto na kojem će se šetati već kao neko administrativno središte.
Pula je za mene ipak najvažniji grad na svijetu jer u njemu živim i prirodno je što osjećam potrebu sudjelovati i doprinijeti njenom razvoju koristeći vlastito znanje i iskustvo. Noćna vizura grada puno govori o njegovoj povijesti, ali i sadašnjosti, i vjerujem da svjetlom možemo značajno doprinijeti stvaranju željene atmosfere koja će prizivati stanovnike na izlaske u grad i intenzivniji urbani život. Često se u razvojnim procesima suočavamo s raznim preprekama, što većinu demotivira da ustraju, zbog čega postoji opasnost da brojni projekti ostanu nerealizirani.
Pa dobro, što čovjeka tjera dalje.
- Treba biti uporan. Sve što se ipak uspije realizirati, inicira neku sljedeću aktivnost. U tome je bit razvoja, ne smijete se zaustaviti. Iz vlastitog iskustva mogu reći, nakon što sam se vratio u Hrvatsku, gotovo nitko nije ni znao čime se bavim, i mislim, a jedino ustrajnim radom i postignutim rezultatima najbolje možete objasniti što vas motivira u poslovanju. Intenzitet kojim se angažiramo na projektima za mene je izuzetno važan jer nam je svima u timu stalo da krajnji rezultat bude detaljno izveden, što potvrđuje i 15ak najrelevantnijih nagrada na svjetskoj razini.
Pionir ste u tom vizualnom identitetu grada, pa i zemlje. Zapravo, ste svjetlosnim dizalicama uspjeli brendirati Pulu, koja je zahvaljujući njima postala prepoznatljiva.
Bilo gdje u svijetu gdje dođem i predstavim se kao Skira, mnogi imaju asocijaciju na pulske dizalice i svjetiljku Trick, a sada već i na lošinjske meduze. Pula je bila prepoznatljiva po Uljanikovim dizalicama i prije njihovog osvjetljenja, i ta se prepoznatljivost ovim projektom potvrdila i promovirala. Lošinjske meduze moguće će proizvesti sličan efekt s obzirom da me proizvođač meduza nedavno informirao kako postoji interes za 500 komada koje bi se instalirale u jednoj luci u Singapuru.
U kontekstu rasvjete neminovna je i tema svjetlosnog zagađenja. Koliko je moguće smanjiti ga i mogu li u tome pomoći nove tehnologije?
To je tema o kojoj pričamo puno. Prvi sam još davne 1995. u Hrvatskoj počeo pričati o svjetlosnom onečišćenju. Također, jedan od prvih projekata u Europi, koji je taj neželjeni efekt uzeo u obzir, je bio moj projekt osvjetljavanja pulskog Lungomarea. Koristio sam svjetiljke koje su tada zaista onemogućile jako isijavanje svjetla u nebo. Svjetlo se po svojoj prirodi reflektira i to je činjenica. Ako želite imati javnu rasvjetu u gradu, onda neminovno imate pojavu svjetlosnog onečišćenja različitog intenziteta. Jedini način da ga izbjegnete, je da ugasite svjetlo. To nema veze s tehnologijom, to je priroda svjetla. Apsolutno sam protiv korištenja bilo kakvih neefikasnih rasvjetnih tijela koji 70 posto svog svjetlosnog toka emitiraju u nebo. I ne samo to. Izvor svjetla koji vam blješti u oko je neugodan, što je meni jedna od ključnih stavki pri projektiranju. U projektu javne rasvjete starog grada Pule imamo svjetiljke koje su usmjerene samo na ulice, skrivene su i vi ih nećete primijetiti ni danju ni noću. Količina svjetla je samo jedna u nizu komponenti na koje treba obratiti pažnju da bi se čovjek ugodno osjećao, ne samo na ulici, već i u interijeru. Prije svega postoji potreba za osjećajem sigurnosti koju više osjećamo u osvjetljenijim dijelovima grada. Što se tiče dekorativne rasvjete, koja nije neophodna za našu sigurnost, ona se također može projektirati na način da se reducira taj efekt. Suština je poduzeti sve korake da se svjetlosno onečišćenje smanji, a da se ne odustane od projekata koji su višestruko značajni za zajednicu.
Je li to taj javno odgovorni dizajn svjetla koji spominjete u svojoj knjizi My light. Što pod time podrazumijevate?
Kada pričam o društveno odgovornom projektu, onda prvenstveno mislim na odgovornost prema korisniku i njegovom okruženju. Moje je mišljenje da se previše priča o uštedi energije, kilovatima i novcima, a premalo o čovjeku i njegovom razvoju. Naša je civilizacija trebala biti na tom stupnju razvoja u kojem je energija dostupna i neupitna, ali nažalost nije tako. Previše je sve podređeno normama i regulativama. Jedan od najvećih živućih dizajnera svjetla Howard Brandston nedavno je izjavio da su „norme i pravila zamjena za razmišljanje", što je točno. Ako osvjetljavam neku ulicu ili prostor, prirodno mi je da ću razmišljati o vozaču, o pješaku, o djeci koji se tamo igraju, dakle razmišljat ću o čovjeku, odnosno o onome zbog koga to sve radimo. Kvaliteta života čovjeka u urbanoj sredini je po noći najviše uvjetovana svjetlom i nama je to misao vodilja u našim projektima.
- Vaš pristup u osvjetljavanju interijera i eksterijera?
U eksterijeru imate puno manji utjecaj refleksije svjetla, nego u interijeru. Volim raditi na pejzažnim projektima u kojima se svjetlo ipak ne može toliko kontrolirati kao u arhitekturi, ali istovremeno se mogu postići najromantičnije scenografije. Objekti koje osvjetljavaš postoje u svom izvornom, prirodnom obliku.
Je li možda ova vaša kuća " Kuća svjetla" koja je osvojila prestižne, pa i arhitektonske nagrade na kraju krajeva utjelovljenje vaše poslovne i životne filozofije u kojoj je harmonično ukomponirana arhitektura i rasvjeta. To je ogledni primjer onoga što vi zagovarate u dizajnu?
Točno. Htio sam kroz arhitekturu i interijer ove zgrade doslovno dočarati svoju kreativnu i poslovnu filozofiju, a to je integracija svjetla u arhitekturi. U ovoj kući možete primijetiti jako puno pozicija gdje su izvedeni građevinski i arhitektonski detalji kako bi se unutar njih integriralo svjetlo, kako bi se postigao specifični efekt, a da se izvor svjetla uopće ne vidi. Svjetiljka postaje time sporedna stvar, a prioritet je kvaliteta njenog svjetla i svjetlosni efekt koji iz nje proizlazi te njegova regulacija u prostoru.
Osvjetljavanje premanturskog turnja tek nakon sezone
Premanturski turanj orijentir je i simbol najjužnijeg istarskog mjesta, označava centar Premanture i time mjesto okupljanja društvene zajednice. Osobno sam jako vezan za turanj, s obzirom da živim u Premanturi i da mi je osvjetljavanje turnja 1994. bio prvi projekt nakon što sam se vratio iz SADa. Nakon 22 godine, novim projektom i svježim idejama ponovno imam priliku predložiti njegovo rasvjetno rješenje. Tehnologija koja je bila dostupna 1994. i način na koji je toranj bio osvijetljen pomaknuo je uobičajen način osvjetljenja, pobrinuli smo se da i ovaj put bude tako. U svakodnevnoj upotrebi će biti bijelo svijetlo, dok će se u posebnim prilikama moći bojama simbolično uveličavati svečani događaji. Razlika će biti u tome što će to svjetlo, kad se približite tornju, jako isticati teksturu kamena. Neće biti plošno osvijetljen, već će svjetlo slojevito pratiti arhitekturu tornja. Zvonik bi novim rasvjetnim rješenjem dobio mogućnost, osim zvukom, zvonjenje dočarati i diskretnim svjetlosnim scenama. Realizacija je odgođena nakon sezone s obzirom na zabranu radova nakon 15. lipnja. (Lara BAGAR, snimio Neven LAZAREVIĆ)