Kakva godina, takav i festival – promjenjivo vrijeme, ali i promjenjiv i izbor onoga što se u Međunarodnom programu 61. Pulskog filmskog festivala nudi gledateljima na Kaštelu. Bolje reći za dio prve večeri i za cijelu treću – u kinu Valli.
Kiša i hladnoća učinili su svoje, a ako ćemo ipak davati neku prvu ocjenu o ponuđenome moram konstatirati da je izbor previše zamoran i s očitom namjerom da odgaja novi naraštaj za neke društvene izazove, a tek onda da zabavi publiku. U svakom slučaju još se uvijek luta i traži nekakav oslonac u kojemu bi ovaj Međunarodni program našao bolji smisao i konačno se do kraja slijepio s festivalskim ozračjem koje, nata bene, za sve Puljane počinje tek svečanim otvaranjem i vatrometom u Areni.
No, vratimo se trećem danu i ponudi kroz slovenski film, cjelovečernji igrani debitantski "Razredni neprijatelj" Roka Bičeka o problemima današnjeg školstva i obrazovanja tu kod nas, ali i očito i kao globalnog izazova. Kada se neke stvari ponavljaju iz škole u školu, iz države u državu, s kontinenta na kontinent onda se može govoriti o zajedničkom problemu odgoja i školovanja koje je došlo do one točke žarišta kada se naprosto mora podvući crta i reći dosta.
Biček je dva sata jedne spore i pomalo rastegnute priče, koja se čini da traje bar duplo duže, podigao ljestvicu za profesore i smanjio prag prava učenicima – sve kako bi ukazao da je opet došao trenutak da odgovorni (profesori, ravnatelji, psiholozi, roditelji..) preuzmu odgovornost za ulogu koja im je namijenjena, a da se pred učenicima više ne skrivaju u populizmu i dodvoravanju kako su ispred svega njihova prava.
Dakle, svaka čast Slovencima koji su opet prvi uočili sveopći problem i zatražili povratak autoriteta, drugim riječima odgovornosti u kojoj sustav uvijek postoji i opstaje kao neka zadana forma, a da se sadržaj mijenja i prilagođava vremenu i trendovima koji uvijek dolaze iz nekih dokoličarskih kuhinja iz kojih potom nastaju novi programi, udžbenici, testovi, eksperimenti a sve se slama baš na đacima kao pokusnim kunićima.
Oni koji ne znaju što žele i kuda idu, a žele to odmah i sada, svoju prirodnu potrebu za promjenama i "revolucijama" najprije treniraju kod roditelja, potom u zajednici a škola je mjesto gdje su u većini. Profesor njemačkog jezika i novi razrednik Robert Zupan (izvrstan i autoritativan Igor Samobor) upravo tim svojim autoritetom i "čvrstim" stavom prema đacima u jeku nabujalog puberteta zbunjuje sve oko sebe.
On postaje naci-profesor, kao oznake koja najbolje pali i ruši sadržaj, sumnjivi pedofil, strog ocjenjivač i sve to vodi do pobune učenika, čemu je još pridonijela i iznenadna smrt učenice Sabine koju su svi primijetili tek kada se ubila. Tko će isušiti močvaru? (Mate ĆURIĆ)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU