Od "multi-kulti" floskula ne vidi se stablo smisla

Boris Domagoj Biletić (N. LAZAREVIĆ)
Boris Domagoj Biletić (N. LAZAREVIĆ)

Kakva im je bila godina na izmaku te što očekuju u 2016., upitali smo po jednog uvaženog pripadnika književnog, glazbenog i likovnog miljea.

Vesna Ivanović Ocvirk, pijanistica, glazbeni pedagog te organizatorica nekoliko festivala:
- Događaj godine bilo je pokretanje studija klavira pri Muzičkoj akademiji u Puli. Na osobnom planu - što je moj suprug dobio po drugi put godišnju književnu nagradu Hrvatskog sabora kulture, tim više što sam ga uspjela nagovoriti da prekine dvadesetogodišnji "štrajk" i vrati se pisanju. Dakle, umjetnički talent ne odumire, samo se valja potruditi.

Tea Bičić, likovna umjetnica i organizatorica likovnih događanja:
- Svjedoci smo vremena kada je kultura sve više marginalizirana i kada se ona gura u tržišnu konkurentnost gotovo kao nekakva gospodarska grana. No, unatoč tome, Istra obiluje kulturnim događanjima, pogotovo u ljetnim mjesecima kada je možda zbog previše preklapanja čak i nemoguće popratiti sve što se događa. Zasigurno tu prednjače festivali poput PFF-a, Visualia festivala, Sajma knjige i sl. koji su u potpunosti prerasli u kompletne manifestacije pokrivajući tako gotovo sva područja kulture.

Za 2016. očekujem mnoštvo kulturnih događanja u Istri i mislim da bi bilo dobro da se na regionalnom nivou još bolje umrežimo, te da koncentraciju kulturnih događanja raspršimo kroz sve mjesece u godini.

Dr. Boris Domagoj Biletić, književnik, predsjednik Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika:
- Što se knjige i nakladništva tiče, 2015. bila je gora od prethodnih, a najava za 2016. znači – katastrofu za djelatnost o kojoj je riječ. Katastrofa zato što se za knjigu, mislim za poticaj objavljivanju novih naslova, izdvaja sramotno malo novca, i sve manje, i to kao da nikog ne zanima i kao da nitko to ne želi vidjeti. Stradava najprije ozbiljno zavičajno nakladništvo kojeg jedva da još ima u tragovima. Meni je jasno tko su kreatori ovakve situacije i zašto se ovo sve radi, a razlozi su u politici, lokalnoj, koja diktira i nameće sve odluke i takozvane strategije.

Nikakve stvarne strategije u izdavaštvu nema, sve takozvane komisije iliti povjerenstva, iz iskustva znam, smokvin su listić i privid demokracije odlučivanja. Uzmite cjelovit proračun Istarske županije, onda uzmite samo "kulturni" dio proračuna, pa unutar toga sredstva koja su predviđena za poticaj izdavanju novih naslova, podvlačim poticaj novim naslovima!, kojih se broj – i novca i naslova – može nabrojiti na prste, u promilima, i sve je jasno. Znate li što možete pristojno objaviti sa 100, 200 ili 300 tisuća kuna? Možda cjelovito jednu sadržajno i grafički pošteno odrađenu monografiju. I gotovo. Sve ostalo su floskule.

Može me statistika i poneki dobronamjernik uvjeravati u što god hoće, ali ne može se pobiti istina da je od nekoliko desetaka izdavača otprije desetak godina, njih/nas u Istri danas aktivno možda dva ili tri! Je li to normalno? Jesmo li napredna, razvijena, u svemu najregija, ili je stvar zapravo posve drukčija? Od "multi-kulti" floskula ne vidi se stablo smisla, a na tom stablu najugroženije su grane hrvatske pisane riječi, kulture, tradicije i identiteta većinskoga naroda Istre. (V. BEGIĆ)

CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.


Podijeli: Facebook Twiter