Mihovilić: Prapovijest se stalno - otkriva


Pulska arheologinja dr. Kristina Mihovilić, voditeljica Povijesne zbirke Arheološkog muzeja Istre u Puli, dobitnica je godišnje Nagrade "Josip Brunšmid" Hrvatskog arheološkog društva koja joj prošlog tjedna dodijeljena na svečanosti u Palači Matice hrvatske u Zagrebu. Pritom je posebno vrednovana njena izložba "Histri u Istri" koju je za šestomjesečnog postava tijekom 2013. pogledalo više od 11.000 posjetitelja. Ugledna nagrada bila je i povod za razgovor s dr. Kristinom Mihovilić.

- Iz neslužbenih razgovora s Vašim kolegama (koje Vašu stručnost, erudiciju, profesionalnu posvećenost i žar ističu koliko i skromnost, samozatajnost, marljivost), lako se može zaključiti da Vam je arheologija poziv. Koliko ste imali godina kad ste poželjeli u životu biti arheolog?

- Nisam nikada imala neke konkretne ideje o tome što želim biti kad odrastem. Kroz gimnaziju sam uvijek imala problema s matematikom, ali mi je zato bila posebno zanimljiva povijest umjetnosti, koju nam je predavala prof. Vjera Orlić. Nakon mature, kad se trebalo odlučiti što dalje, poslala sam prijave na Filozofski u Zagreb i Ljubljanu, za upis na studij povijesti umjetnosti i arheologiju.

- Kakvo ste shvaćanje prije studija imali o pozivu arheologa; je li ono bilo nametnuto romantičarski iz filmova, knjiga, stripova, ili je netko u vašoj blizini bio arheolog?

- Nisam imala određeno shvaćanje o pozivu arheologa, osim da je tim pozivom moguće upoznati svijet koji je postojao prije nas.

- Otkud interes za prapovijest? Je li se formirao tijekom studija arheologije u Ljubljani i je li, možda, neki profesor ili određeno djelo odigralo ključnu motivacijsku ulogu u tom smjeru?

- Za prapovijest sam se opredijelila tijekom studija. Povijesna razdoblja su mi izgledala ukalupljena i ograničena datumima i činjenicama, dok se podaci za prapovijesna razdoblja stalno nadopunjavaju, razvijaju i nanovo tumače svakim novim nalazom. Na takvo razmišljanje o prapovijesti sigurno je utjecao i nedavno preminuli akademik, prof. Stane Gabrovec, koji je tada vodio predavanja i seminar za metalna razdoblja.

- Cijeli ste radni vijek vezani za Arheološki muzej Istre, a negdje sam pročitao da ste za taj muzej još kao studentica ljeti radila na iskopavanjima.

- U Arheološki muzej Istre sam tijekom studija vrlo često svraćala i ljeti radila kao student na praksi. To je tada postojalo i radili smo sve što je bilo potrebno, ali nisam sudjelovala na iskopavanjima. Radila sam poslove vezane za struku u fototeci, prala nalaze u laboratoriju, na inventarizaciji; sviđalo mi se crtati nalaze, ali najčešće sam čuvala izložbene prostore u muzeju, podzemlje Arene, "cjepala" ulaznice i slično. Prva iskopavanja na kojima sam sudjelovala bila su u organizaciji ljubljanskog Odjela za arheologiju u Stični, koja je vodio prof. Stane Gabrovec.

- Danas se, mimo stručnjaka, rijetko tko osvrće za 20. stoljećem, a kamoli za prapoviješću. Vlada masovna površnost, zgrtanje, zabava i usmjerenost na sadašnjost. Nekad su se velike građevine gradile kroz nekoliko generacija. Može li se, primjerice, pretpostaviti kako su ljudi u željeznom dobu doživljavali protok vremena?

- Nisam posebno razmišljala o tome vezano za ljude iz željeznog doba, ali se može usporediti s bliskom prošlošću, možda s vremenom prije industrijalizacije, bez struje i vode, prilagođenom pravilima koje određuje priroda.

- Što Vas više veseli, rad na terenu, rad na izložbi ili na knjigama?

- Svaka od navedenih djelatnosti ima svoje posebne zanimljivosti, tako da ne mogu izdvojiti koja od njih donosi posebno zadovoljstvo. Izložbe su najčešće nametnute iz raznih razloga i potreba komuniciranja s javnošću. Vrlo rijetko se poklopi situacija da nakon terenskog rada, muzejske i stručne obrade nalaza, dobijete priliku da te rezultate prikažete kroz izložbu i uz objavljenu knjigu, što bi bilo logično. Zato se, ne samo ja, prilagođavam trenutnim potrebama, i tako najčešće skačemo s teme na temu.

- Izravni povod godišnjoj nagradi struke je iznimno uspješna i posjećena izložba "Histri u Istri", koja je plod višegodišnjih istraživanja ne samo Nezakcija, već i drugih lokaliteta u Istri? U postavu su bile izložene i dvije kamene ploče, žrtvenici koji su nedavno pronađeni u Golubinčinoj jami pored Raklja, i na tim se pločama nalazi ime jedinog poznatog muškog božanstva Histra - Melisocos. Postoje li nalazi o tome kako su ga Histri štovali?

- Za uspjeh izložbe "Histri u Istri" zaslužan je ogroman broj ljudi koji su bili angažirani da u nemoguće kratkom roku nešto oblikuju. Za jedino poznato muško božanstvo Histra, Melosocus, Melisocus i slično, nepoznata je njegova konkretna funkcija.

VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU
 


Podijeli: Facebook Twiter