Poklopilo se da je središnji dan Motovunskog filmskog festivala, kada se tradicionalno dodjeljuje nagrada "50 godina" za pola stoljeća kontinuiranog rada na filmu, ujedno i rođendan laureata - Arsen Dedić, bard ne samo hrvatske šansone već i filmske glazbe, upravo je na dan primanja ove nagrade navršio 76 godina.
Iako u malo sjetnom raspoloženju jer je na svoj rođendan morao biti odvojen od obitelji koja je ostala u Zagrebu, slavljenik je brojnim obožavateljima podario i prigodni koncert u hotelskome vrtu, pretijesnom da primi sve koji su ga htjeli poslušati. Uz presjek kroz svoje najpopularnije romantične pjesme, Arsen je kazivao i stihove, prisjećao se prijatelja sa svjetske šansonijerske scene, kojih je nažalost sve manje, i potaknut upornim i neposustajućim pljeskom publike produžio nastup na skoro dvostruko od predviđenog.
Službeno uručenje nagrade "50 godina" Arsenu Dediću dogodilo se na pozornici Kina trg prije prve večernje projekcije. Igor Mirković ukratko je predstavio Dedićevu glazbenu filmografiju, istaknuvši da u njoj važno mjesto zauzima glazba za čak 32 igrana filma, a zajedno s televizijskim serijama i dokumentarcima Arsenov filmsko-glazbeni opus dosiže čak stotinjak naslova.
Dok je iz Mirkovićevih ruku primao nagradu odnosno plaketu, s filmskog su platna prizor pratili likovi iz filma "Vlak u snijegu", a Arsenovu pjesmu "Kad se male ruke slože" pomogla je pjevati i motovunska publika. I njegova unuka Ema voli pjevati tu pjesmu, rekao je uz osmijeh Arsen Dedić primajući nagradu, na kojoj se zahvalio riječima: "Sedamdeset i šest mi je godina i svi su mi prijatelji otišli, od Endriga do Okudžave, pa i ja pomalo idem u nigdinu, u nigdinu. Hvala vam za brigu!", a malo kasnije, započinjući koncert rekao je i ovo: "Čujte par pjesama, a onda pijte i ljubite, idite po kućama i bezuspješno udvarajte".
Osim dodjele nagrade i koncerta, slavljenikov dan u Motovunu obilježen je i projekcijom dokumentarnog filma "Moj zanat", hrvatsko-srpske koprodukcije u režiji Mladena Matičevića, koji o Arsenu Dediću govori kroz prizmu njegovih pjesama i glazbenog stvaralaštva, ali prikazuje i Dedićevu svakodnevicu te njegov život običnog čovjeka iz susjedstva.
Prva večernja projekcija trećeg festivalskog dana u Kinu Trg pripala je domaćem filmu, i to svjetskoj premijeri domaćeg dokumentarnog filma "Djeca tranzicije". Film je najavila ekipa predvođena redateljem Matijom Vukšićem i producentom Nenadom Puhovskim, koji su za ovaj uradak rekli da je "prilično težak" budući da prati sudbine četvero djece koja odrastaju u prilično nesigurnim egzistencijalnim uvjetima, svako od njih sa svojim snovima, ali i svakodnevnim problemima. Valja napomenuti da je ovaj dugometražni dokumentarac proizašao iz produkcije kuće Factum, koja je obilježila prvih nekoliko motovunskih festivala i produkcijom, iz svog tadašnjeg grožnjanskog sjedišta, i festivalskim predstavljanjem upravo domaćih kratkih dokumentarnih filmova, na kojima su stasali brojni kasnije afirmirani domaći filmski autori.
Kako je svakog festivalskog dana do sad kiša padala po nekoliko puta, u intenzitetima od lagane kišice do žestokog pljuska, program nefilmskih festivalskih događanja, prije svega tribina i predstavljanja festivalskih gostiju, prilično je poremećen, a tmurno vrijeme vjerojatno je i brojne potencijalne festivalske goste iz Istre nakon pogleda u nebo odvratilo od dolazaka u Motovun.
Redoviti ritam međutim uspijevao je održati debatni klub, u kojem Jurica Pavičić i Dean Kotiga s mladim filmskim kritičarima raspravljaju o filmovima prikazanima na festivalu. Čudnim tajmingom bez kiše su prošla i prva tri večernja partyja, na kojima se predstavljaju lokalne, ali i gostujuće enogastronomske preporuke.
U ponedjeljak je festivalskim gostima predstavljena motovunska vinarija Fakin, čiji su proizvodi proglašeni i za službena vina ovogodišnjeg festivala, te maslinova ulja Meloto iz Vodnjana. Primijetili smo da su neki festivalski gosti, primjerice nizozemski redatelj Petr Lom, koji je nakon nekoliko godina ponovno u Motovunu, ovaj put s filmom "Ja sam ja" u glavnom programu, skloniji ćaskanju o vinskim nego o filmskim temama. Kažu da vino govori sve jezike svijeta, no u motovunskom slučaju, kod tolike kiše sigurno je barem da ih - razvezuje. (D. ŠIŠOVIĆ)