Predstavljanje prvog tiskanog uratka Europskog instituta za književno prevođenje koji djeluje u Trstu, ali već gotovo dvije pune godine i u Puli, održano je u subotu navečer u programu sajma naslovljenom Druga obala.
Riječ je o knjizi čuvenog Claudija Magrisa, koji je po četvrti put na pulskom sajmu, a ova knjiga-esej naslovljena je "I tajno i javno" (u originalu Segreti e no). Prevoditelji knjige objavljene u izdanju Frakture su Ljiljana Avirović, koja je prevela sva Magrisova djela na hrvatski, te Carla Rotta i Antonio Giudici, polaznici tog tečaja prevođenja kod prof. Avirović. Seid Serdarević u ime Frakture kazao je da je to mali esej o velikoj temi, te da Magris voli esej kao formu, koja omogućava bogato izražavanje. Magris je pak vrlo nadahnuto govorio o tajnama, zašto su one dijelom naših života, zašto ih se plašimo, a istodobno i volimo. Naglasio je da moć iziskuje tajne, (gotovo) svi imaju i traže tajne, a s tajnama često vlada kontradiktoran i ambivalentan odnos, neki ljudi ih skrivaju, a opet bi rado željeli da ih netko sazna, odnosno razotkrije.
- Nerijetko postoje i nedoumice reći tajnu ili ne, slagati nešto poradi dobrog razloga, ili pak pričati o sebi, skrivati nešto, a željeti u biti da se to sazna. Nekada bismo pak željeli dati do znanja da smo tajnoviti, i zašto smo tajnoviti. Tajna je ponekad i kao lažna prijevara. Sjetim se primjera i jednog Danteovog ljubavnog stiha, ja ga interpretiram isključivo kao ljubavni stih, a da mi netko kaže da je time Dante primjerice slao kriptiranu poruku nekome, za neku invaziju ili štogod drugo, za mene bi to bio i ostao samo čisti ljubavni stih, kazao je Magris koji se osvrnuo na razne vidove i aspekte tajanstvenosti. Ljiljana Avirović kazala je da je bilo divno iskustvo raditi s talentiranim prevoditeljima kao što su Carla Rotta i Antonio Giudici, da oni nisu bili u tome poslu njezini učenici već kolege, te upitala se je li je prijevod zanat ili umjetnost.
"Ako je zanat, treba ga učiti, naglasila je, dok ako je umjetnost, to je dar. Ja bih rekla da je to i umješnost. To je koralni prijevod i baš me zanima hoće li čitatelji primijetiti da je više ljudi radilo na tome prijevodu", zaključila je Avirović. Carla Rotta, inače novinarka i urednica dnevnika La Voce del Popolo, kazala je da je i ranije prevodila, ali da joj je tada bilo lakše jer je manje znala o prevođenju, a za prof. Avirović kazala je da im odaje male tajne velikih kuhara, odnosno prevoditelja. - Prijevod iziskuje kreativan rad, ne trpi ne nalaženje adekvatne riječi u određenom trenutku i kontekstu, kazala je Rotta. Antonio Giudici također je govorio da mu je jako koristio taj tečaj i skupni rad, te da je već ranije surađivao s Magrisom. O važnosti Europskog instituta za književno prevođenje ukratko je govorio i predsjednik pulske Zajednice Talijana Fabrizio Radin, naglasivši izvrstan rad Ljiljane Avirović te izražavajući nadu da će dobiti sredstva i za daljnji rad. (V. BEGIĆ)