Na maloj sceni Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula u ponedjeljak je gostovala predstava Tomislava Zajeca "Svinje" u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta iz Varaždina i u režiji Damira Zlatara Freya.
Goran Guksić i Matija Kezele glume dvije sestre koje vode svinjac, ali mlađa od njih ima i neke umjetničke ambicije poput glume, opernog pjevanja i baleta a za poduku otimaju profesore koje ubijaju i na kraju završe u drobilici.
U svinjcu drže i oca u invalidskim kolicima koji "ne diše već 12 godina", iako izgleda da je još živ. Uglavnom, tko god njima i njihovim ambicijama stane na put, loše završi. Jedan od profesora počne ispod glasa moliti publiku za pomoć, ali nema mu spasa. Tu je i ptica Flafi, koja je sretna da je sestre hrane i ništa više od toga ne traži dok oko nje traje travestija terora protiv kojeg nitko ne može ništa. Svinje će u međuvremenu početi krepavati, a leševi počnu izlaziti iz groblja u ružičnjaku.
"Svinje" su čudne, bizarne i dobro je da nisu u filmskoj verziji da se sve one gadosti koje se događaju u svijetu dvaju sestara doslovce ne vide, jer bi za to trebao malo jači želudac. Ali unatoč svom tom kravalu bizarnosti, imaju one jasnu poruku na kraju, iako je zapakirana u gotovo trašerski, svjetlucavi omot cinizma i kutiju od opakog crnog humora.
"Znala sam da se put kriminala i neobuzdanog nasilja uvijek isplati", kažu na kraju dok (kao i na početku) svira Straussov "Zarathustra", uz opasku da "ima toliko svinjaca koji čekaju na nas". A na publici je da razbija glavu tko su one i na koga su to mislile. Zapravo, pravo je pitanje tko su te svinje? Možda je odgovor opasniji nego što se čini. (M. RADIĆ)