"Svojim obimom, kao i sadržajem sedma knjiga Zbornika Općine Lanišće prati kontinuitet sadašnjih i prošlih zbivanja na istarskom Krasu", istaknuo je uvodno laniški načelnik Neven Mikac na predstavljanju zbornika kojim se teritorijalno najveća, ali stanovništvom najsiromašnija istarska općina sa svega 329 žitelja, sa pravom ponosi. Ne samo stoga što uspijeva održavati kontinuitet izlaženja zbornika, iako sa zakašnjenjem jer najnoviji broj odnosi se na 2014. godinu, već i stoga što ima zasigurno najstarijeg glavnog i odgovornog urednika čak i u nacionalnim okvirima s obzirom je mr. Božo Jakovljević knjigu uredio u svojoj 89.-oj godini.
O zimi na Krasu 1864. godine
Tiskanje zbornika pokrenuto je 2002. godine i svake druge godine objavljuje se novi broj. Izdavači su "Josip Turčinović" Pazin i Općina Lanišće, fotografije na koricama potpisuje Darko Jakovljević, a grafičko oblikovanje David Ivić. Zbornik donosi 42 priloga na 187 stranica u četiri poglavlja; povijest, prikazi, literarni prilozi i biografije.
U zbornik uvodi predgovor laniškog načelnika. Slijedi prilog o mletačkim izvješćima o Rašporskom kapetanatu, autora Slavena Bertoše. Kao istaknuta utvrda i važno strateško uporište koje je u prošlosti mletačke Istre uvijek imalo značajnu ulogu, Rašpor i istoimeni kapetanat često su spomenuti u mnogobrojnim izvješćima koja su različiti dužnosnici bili dužni slati vladi u Veneciju. Nakon što je stara utvrda 1511. godine razorena u ratu Cambraiske lige središte kapetana premješteno je u Buzet, ali je titulu zadržalo i dalje. U prvom poglavlju je i tekst o vremenskim prilikama "Zima na Krasu 1864. godine" autora Matije Nežića. O prilikama u ovim krajevima podatke donosi tršćanski dnevni list "Osservatore Triestino" koji 16.veljače 1864. godine piše kako je oluja odnijela dva ljudska života, majku i sina koji su pri povratku kući iz Pazina u Brgudac, nedaleko od Semića bili zatečeni jakom snježnom olujom koja ih je zatrpala.
U najopsežnijem poglavlju - prilozi - među ostalim je tekst "Jakov Marčelja, narodni preporoditelj, osnivač hrvatske pučke škole 1851. godine u Lanišću" autora Vladimira Žmaka Štutinova. Objavljen je i prilog o podlomskim žrtvama stradalim u Drugom svjetskom ratu "Pozdravite ovu svetu zemlju namočenu krvlju najboljih laniških sinova". Sanja Rupena i Goranka Črnac pišu o osam godina provedbe programa dnevnog boravka i pomoći u kući starijim osobama na području Općine Lanišće. O tamburici - cindri koja je uz meh i vidalice jedini narodni instrument na području Ćićarije, prilog je napisao Kazimir Miro Šverko. Josip Šipuš u svom prilogu "Stalno aktualno kako na Ćićariju vratiti život" istaknuo je da je 2001. godine na 144 četvorna kilometra obitavalo 398 stanovnika, a 1910. godine čak 4756 stanovnika.
Ćićarija i njeni stanovnici
U svom prilogu "Ćićarija i njen stanovnici" podatke o kretanju broja stanovnika zasebno za svako selo donosi i Zlatka Zlata Marzi. U najnovijem broju zbornika zanimljiv je prilog o narodnim i mudrim izrekama u selu Račja Vas koje je zapisao Anton Medica, primjerice; "kuliko ljudi, tuliko ćudi ili stu ljudi, stu ćudi", "je veli kuj lujtre (visok kao ljestve) i "črn kaku špacakamin" (crn kao dimnjačar). Anita Cesar Zvanucova zapisala je manje poznate riječi iz Lanišća i vremenske uzrečice; Sv. Luca- snegon puca, Sv. Marija Kandelora - rekla da je zima fora. (Napisala i snimila G. ČALIĆ ŠVERKO)