Festival uzajamne pomoći

(M.ANGELINI)
(M.ANGELINI)

Statistika kaže ovo: prikazano je 128 filmova, odnosno 16 dnevno u 12 programskih cjelina. Gosta, onih zvučnijih imena, nije bilo, a one koji su bili, nismo u Areni vidjeli niti su nam ih predstavili, a mogli su izaći pred publiku po aplauz bez obzira što su im se filmovi vrtjeli negdje drugdje.

Kao i žiri, među kojima je i nekoliko "teških" imena. To stvarno nije nikakav napor uraditi, zar ne?

Ponovit ću još jednom, ovogodišnja razno-razna selekcija i promjena u sadržaju, kao i zadiranje u neke dugogodišnje festivalske odrednice, a da se pritom nije držalo onog glavnog kriterija selekcije i informative (Arene) i izvan nje, kao i stalno nadograđivanje novih i novih nagrada i žirija, nekako razvodnjavaju Pulski filmski festival.

Možda i zbog toga što se prečesto izmjenjuju mnogi čimbenici, osobe i zahtjevi, pa se onda pogubi i ona osnovna nit vodilja. Govorim o sadržaju i formi, a ne organizaciji koja funkcionira bez greške pa grad može mirno spavati.

Dojam je kao da se hoće sve zadovoljiti, svima podariti neku nagradu, ili bar besplatno sedmodnevno ljetovanje, zahvaliti nekim ljudima za zasluge i doprinos u razvoju i gibanju oko filma (Susjedi i prijatelji), pa dvostruki žiri oko međunarodnog programa, hrvatski program i koprodukcijski program u kojemu srpski film "Bit ćemo prvaci svijeta" nekim čudom spada u hrvatski program - tako da može doći do nagrade publike s visokih 4,86, a domet mu je dvojka za prolaz - ovogodišnje izdanje možemo nazvati Festival uzajamne pomoći.

No, kada se vratimo samo filmovima, hrvatskoj produkciji - igranoj (plus kratkoj), dokumentarnoj i eksperimentalnoj (šteta što nije u takvoj slici bilo mjesta i za bar jedan animirani, kada je Olinka Vištica već bila tu kao članica žirija, opći dojam je ipak zadovoljavajući.

Bio je to i trijumf debitanata, iako se u ovakvom igrano-dokumentarnom postavu to i ne čini (posebno Juka); mladi Ivan Livaković sa svojom generacijom priključio se uspjehu preko noći također mladom Neviju Marsoviću, ali je s temom nadišao trash pokušaje Ivana Gorana Viteza ("Šuma summarum"), Filipa Šovagovića ("Pušća Bistra", koja se kasnije popravila u "Visokoj modnoj napetosti").(Mate ĆURIĆ)

 

VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU


Podijeli: Facebook Twiter