Pulska plesačica Ema Janković koja trenutno živi i djeluje u Zagrebu sve je zapaženija na hrvatskoj plesnoj sceni. Zajedno s kolegicom plesačicom Andrea Solomun osnovala je plesnu kompaniju "&M", a ove dvije sjajne plesačice privukle su veliku pozornost javnosti svojom predstavom "Prison of decision". Stručna kritika veli da su tom predstavom "odlučile iz temelja prodrmati uštogljenu hrvatsku baletnu scenu".
Ema Janković ima diplomu prestižnog londonskog Trinity Labana, a od povratka sa studija ostvarila je zanimljive projekte.
- Među perspektivnijim ste mladim plesačima u Hrvatskoj. S diplomom Trinity Labana iz Londona, nastupili ste u nekoliko zapaženih ostvarenja. Kakva je današnja pozicija mladih plesača u Hrvatskoj, je li je moguće predanim i marljivim radom doći do zapaženih rezultata i pronaći svoje mjesto na plesnoj sceni?
- Mislim da je sve moguće uz puno rada i truda, pogotovo ako je cilj jasan i ako se preuzme i uloga poduzetnika, a ne samo plesača. Kada smo kolegica Andrea Solomun i ja osnovale plesnu kompaniju "&M", imale smo konkretne ciljeve, kako manje tako i veće. Jedan od njih je i da ljudi počnu češće dolaziti u kazalište u čemu polako i uspijevamo.
Mazohisti što se tiče rada
- Bavljenje suvremenim plesom zasigurno iziskuje mnoga odricanja te naporne, svakodnevne treninge. Što Vam u svemu tome najteže pada?
- Nije to odricanje. To je odluka. Svi znamo u što se upuštamo i s razlogom smo odabrali ovaj stil života: jer volimo pružati ljudima priliku za emocijom, jer smo mazohisti što se tiče rada, jer kada imamo slobodan dan želimo biti aktivni i trenirati, itd. Svaki posao ima svojih prednosti i mana, ali ako se posao voli i ako se iz njega uči svakodnevno, sve se to isplati.
- Jesu li mladi plesači danas prepušteni na milost i nemilost, odnosno da se sami izbore za svoje mjesto. Postoji li kakva referentna točka za nadarene mlade umjetnike?
- Jesu da. Ima sve više plesača, a sve manje dugoročnih poslova. Sve je uglavnom na bazi projekata što znači da su audicije dio svakodnevice, a potražnja za poslom je posao sam po sebi.
Plesne akademije daju nekakvu sigurnost na par godina i mogućnost povezivanja s ljudima iz branše što je jedna od najvažnijih stvari danas – povezivanje.
Međuljudski odnosi i razvitak socijalne inteligencije ključni su u ovome poslu. Uz naravno mukotrpan rad i talent, ali to nije dovoljno. Danas su plesne akademije sve skuplje što smanjuje dijapazon mogućnosti, ali zato ima puno jednogodišnjih programa, radionica, classeva s profesionalcima, ljetnih programa s certifikatom... Samo treba istraživati, ne odustajati i raditi na sebi svaki dan.
No, kada se maknemo iz institucije koja nam pruža sigurnost, iznimno je važno posvetiti se samopromociji. Na odnose s javnošću ulažemo većinu vremena i poslovno smo izrazito aktivne na društvenim mrežama, imamo Facebook stranicu "Dance Company &M" gdje možete pronaći informacije o nama i našim planovima, a tu su još i Instagram i Twitter. Radimo na tome da postanemo brend, u čemu polako i uspijevamo jer postajemo prepoznatljive široj masi ne samo kao plesači, nego i kao kompanija. Ali to je naš pristup jer se slaže s našim ciljevima, a ovisno o cilju si popločamo put. Ne postoji pravi načini, samo različiti, a mi smo se odlučile za ovaj.
- Vaše su posljednje predstave ispraćene vrlo dobrim kritikama. To Vam je dakako dobra dodatna motivacija za daljnji rad?
- Naravno. Iako volimo i dobre i loše kritike ukoliko su adekvatno argumentirane, a i konstruktivne kritike (kao i svima) nam najviše pomažu u napretku. Vidjeti puno kazalište ljudi nam je najveća nagrada, jer je energija između izvođača i publike nezamjenjiva. (Vanesa BEGIĆ)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU