Svako je zatvaranje Motovunskog filmskog festivala osebujno po nekom zanimljivom detalju i novom, na minulim festivalima još neviđenom, iznenađenju, no glavna mu je crta apsolutna ležernost, duhovitost i izostanak bilo kakve uštogljenosti. Kad su na popodnevnoj pressici festivalski čelnici najavili da će po prvi put sastavljen žiri festivalskih veterana dodijeliti neke posebne nagrade, svi su očekivali da će tu do izražaja doći neki posebni filmofilski ukusi, tim više što je za predsjednika žirija imenovan slovenski redatelj Karpo Godina, a on sam si je u taj veteranski žiri uzeo kolege Rajka Grlića i Srđana Karanovića. Međutim, da je posrijedi nešto u najmanju ruku sumnjivo, naslutilo se kada je na svečanom zatvaranju festivala, pred večernju projekciju u Kinu Trg, nakon što je Igor Mirković najavio taj "žiri veterana", na velikom ekranu pušten kadar iz Muppet Showa, s čangrizavim starčićima na kazališnom balkonu, Waldorfom i Statlerom.
Zadnju riječ imaju veterani
"Ovo je zemlja u kojoj zadnju riječ o svemu imaju veterani", dodao je Mirković, a na pozornicu je tada izašao predsjednik veteranskog žirija Karpo Godina, noseći u ruci plastičnu stolicu. "Ovaj žiri ne mora gledati filmove, ne mora biti objektivan, a smije čak biti i potkupljiv", nastavio je Mirković, a Godina je zatim priopćio kako je nakon konzultacija žiri odlučio posebno priznanje dodijeliti - stolici, predmetu koji na filmskim festivalima najviše trpi, ali može imati i vrlo različite namjene, primjerice može štititi od kiše ako ju se okrene naopako i stavi na glavu. "Još se može usavršiti, ali funkcionira fantastično", komentirao je Godina, i zatim prešao na obrazloženje glavne nagrade veteranskog žirija. Nakon dugog i pomnog istraživanja, pronađena je osoba koja je tu nagradu zaslužila prisustvovanjem svim dosadašnjim Motovunskim filmskim festivalima i gledanjem vjerojatno najvećeg broja filmova iz svih festivalskih programa svih godina ukupno: to je Motovunka Snježana Mikić, kojoj je Karpo Godina svečano uručio bocu vina, a na molbu da izdvoji jedan filmski trenutak koji ju se najviše dojmio, ona je izdvojila početnu scenu iz "Zvizdana" s dvoje glavnih protagonista na jezeru.
Na svečanosti zatvaranja festivala proglašene su i podijeljene i "normalne" motovunske nagrade. Nagradu za najbolji kratki film osobno je primila Estonka s pulskom adresom, Chintis Lundgren, za animirani uradak "Život s Hermanom H. Rottom" iz estonsko-hrvatsko-danske produkcije, a njen je film najboljim proglasio prošlogodišnji pobjednik Martin Raith. Za sljedeću će godinu Chintis Lundgren biti izbornik najboljeg u selekciji kratkih filmova, a na primljenoj nagradi zahvalila se riječima: "Ovo je već treća nagrada koju sam dobila u Hrvatskoj, i zbilja počinjem voljeti ovu zemlju, ne samo zbog rakije".
Glavne nagrade
Dobitnici najvažnijih nagrada za filmove iz glavnog festivalskog programa nisu bili u Motovunu, pa su predstavnici žirija samo pročitali obrazloženja svojih odluka. Propeler Motovuna za najbolji film osvojio je francusko-belgijski ratni film "Wakhan" redatelja Clementa Cogitorea, za kojeg je žiri ocijenio da "izbjegava sve stereotipe o ratu, te progovara magičnim i originalnim filmskim jezikom pripovijedajući o vojnicima francuske postrojbe u Afganistanu, daleko od svojih obitelji. Film je to o vjeri, čestitosti i potrazi za istinom, koji preispituje što je ispravno, a što nije". Žiri glavne nagrade dodijelio je i posebno priznanje islandskom glumcu Gunnaru Jonnsonu (koji ju je u Motovunu osobno i primio), za ulogu Fusija u islandskom filmu "Djevičanska gora" redatelja Dagura Karija. U tom je filmu, obrazložio je žiri, Jonsson stvorio "lik s kojim se izuzetno lako možemo poistovjetiti i koji svima nama pomaže da postanemo svjesni vlastite usamljenosti". Nagrada žirija međunarodne udruge filmskih kritičara FIPRESCI dodijeljena je pak španjolskom filmu "Magična djevojka" redatelja Carlosa Vermuta, koji, po obrazloženju žirija, "uz pomoć niza psihološki i moralno kompleksnih likova, na iznenađujući i subverzivan način ukazuje na to da dobre namjere mogu voditi ravno u katastrofu te da je glavni uzročnik nesreće nedostatak komunikacije".
Rezime programa ovogodišnjeg Motovunskog festivala predsjednik festivalskog savjeta Mike Downey sažeo je u sljedećoj ocjeni: "Odabir filmova ovogodišnjeg Motovuna je ekstremno kozmopolitski a njihova kvaliteta odražava tradiciju Motovunskog filmskog festivala da dovodi najbolje od nezavisnih pametnih filmova".
Predstavljanje volontera
Prema motovunskoj tradiciji, na samom kraju ceremonije svečanog zatvaranja svima u publici podijeljene su čašice s rakijom, pa je uz predstavljanje festivalskih volontera zajedničkom zdravicom jedan festival ispraćen, a najavljen sljedeći dogodine, uz zvuke fantastičnog romskog trubačkog orkestra Džamba Aguševa, koji je kasnije u noći nastupio i na završnoj festivalskoj zabavi. Trube su utihnule, nagrade su pospremljene, a Kino Trg utonulo je u posljednju redovnu projekciju izvanrednog njemačkog filma "Veliko finale", kojeg je najavila jedna od glumica iz tog filma, Victoria Mayer. (Davor ŠIŠOVIĆ, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)