Prva pulska promocija na Sajmu bila je ona novinara Novog Lista, Puljanina s riječkom adresom Davora Mandića koji je jučer predstavio svoju najnoviju knjigu te ujedno prvi roman "Đavolja simfonija". O knjizi su uz autora govorili urednica Marina Vujčić i Ivica Ivanišević.
Živi s likovima
Roman je nastao odnosno evoluirao iz jedne od priča iz njegove prethodne zbirke "Valjalo bi me zamisliti sretnim", odnosno priče naslovljene "Dezerter".
- Kao novinar kulture Novog lista sudjelovao sam na više od dvije tisuće književnih promocija, i mnoge su bile beskrajno dosadne. Zato sam za promociju svoje prethodne knjige osmislio performans, a za ovu sam se pak odlučio za klasično predstavljanje. Pisanje romana je naporno, živi se s likovima svakodnevno, kazao je Davor Mandić.
- Roman prati sazrijevanje Damira Žagarića, junaka "Đavolje simfonije", čiji je brat Sebastijan uzeo pušku da bi umirio savjest braneći domovinu. Bez svog uzora i jedinog životnog oslonca, Damir ostaje na brisanom prostoru sazrijevanja, prepušten sam sebi u formativnim godinama koje bi bile teške i bez nevolja koje su njega zatekle: brige za brata koji se mjesecima ne javlja s ratišta, neslaganja s ocem izgubljenim u teretu krivnje i misterija davne majčine smrti koji se neočekivano raspetljava, kazala je Marina Vujčić.
- To je moja osobna priča, evo primjerice iz perspektive SAD-a ja sam bio u ratu, no u biti imao sam sreću da me rat nije fizički dotaknuo kao mnoge svega stotinjak kilometara dalje, ali sam se stavio u situaciju da imam brata (kojeg u stvarnom životu nemam) koji se bori, to je na neki način i mazohistična pozicija, a Pula je indikativna sinegdoha svega toga. Pula nije bila zahvaćena ratom, s jedne je strane vrlo otvoren grad, a s druge strane jako zatvoren, postoji i taj svojevrsni kompleks 'pulskosti' u ratu. Puljani će se sjetiti grafita na ćirilici na zgradi glavne pošte "Ovo je Srbija" ispod čega je pisalo "Budalo, ovo je pošta", kazao je Davor Mandić.
Ivica Ivanišević pohvalio je Mandića što se pokušao pozicionirati i to prema njegovim riječima uspješno unutar jednoga konteksta, unutar situacije u kojoj nije osobno bio.
- Nedavno je jedna kolegica rekla da o Domovinskom ratu ne može pisati onaj tko u njemu nije sudjelovao, pa zanima me tko piše porniće, kazao je Ivanišević.
Govoreći o svojoj generaciji, Mandić je rekao da je 1976. godište, da je njegova generacija glasno šutjela u ratu, a radni je naslov bio "Kad jednom rat", pa su mu savjetovali da ga promijeni, jer neće nitko čitati knjigu takvog naslova.
Knjiga o odrastanju
- Kada mi je Mandić rekao da piše roman o ratu, pomislila sam 'Oh, ne!', no onda sam bila iznimno iznenađena, naglasila je Marina Vujčić.
Autor je naglasio da se i prihvatio podosta opširnog istraživanja, te kazao uz smijeh: "kada sam došao kući s knjigom Davora Domazeta Loše, ako me cura tada nije ostavila". Istaknuo je i da je bilo zanimljivih dijelova i anegdota s istraživanja.
- To je i knjiga o odrastanju, višeslojna je i slojevito nijansirana, kazala je Marina Vujčić.
Generacija roditelja je izgubljena u svijetu porušenih starih, a neuspostavljenih novih vrijednosti, a autor opisuje i "rizične alate" za bijeg od stvarnosti – alkohol, dop, tabletice, garažni rock, motore i djevojke, istaknuli su Ivanišević i Vujčić.
Roman je specifičan i zbog toga što donosi i pravi strip unutar romana. Naime, podijeljen je na dva dijela koji su podijeljeni stripom. Strip prikazuje priču Damirovog brata Sebastijana, a izradili su ga prema scenariju Davora Mandića Josip Sršen i Sebastijan Čamagajevec.
- Knjiga je bila već gotova, u prijelomu, a strip još nije bio gotov, bila je to jedna napeta nedjelja, no na kraju je sve dobro završilo, zaključio je Mandić te pročitao ulomak iz romana koji se događa na pulskim ulicama i Kaštelu. (Vanesa BEGIĆ)