Iznimno zanimljivo bilo je preksinoć na Monte Libriću gdje je gostovao Stipe Božić, koji je u razgovoru s Mladenom Kušecom govorio o raznim aspektima svoga stvaralaštva i djelovanja.
Kušec ga je definirao kao jednu od najinteresantnijih osoba u Hrvatskoj: iznimno je svestran, alpinist, spasitelj, redatelj, publicist, osvajač vrhova, vrlo uspješan u svemu što radi.
Mlađi od sebe samog
- I sama priča o njegovom imenu je posebna. Preziva se Božić, a rođen je dan nakon Božića, kada se slavi Sv. Stjepan. Ime mu je Stipe, što je deminutiv od Stjepana. Dakle, u svom imenu i prezimenu sadrži dva blagdana - Božić i Sv. Stjepan, kazao je Kušec.
Božić je na to dodao da je on "mlađi od sebe samog", budući da su ga roditelji prijavili tek 2. siječnja, nakon blagdana. Rođen je u mjestu Zavojane, na što su nazočni zaključili da tamo ima puno zavoja, a kao mlad trebao je čuvati ovce. Planina Biokova bila je poprište njegovih prvih pustolovina, a osvojio je sve vrhove na svim kontinentima.
- Popeo sam se na sve najviše vrhove svih kontinenata: Mount Everest (Azija), Aconcagua (Južna Amerika), Mount McKinley (Sjeverna Amerika), Kilimanjaro (Afrika), Mount Vinson (Antarktika), Mont Blanc (Europa) i Mount Kosciusko (Australija). To su posebni doživljaji, ali alpinizam nije uvijek lijep. Izgubio sam tu vrlo drage ljude i sve to ostavlja trag. Ponekad su ti usponi vrlo teški, što ovisi o nizu faktora, od vremenskih uvjeta, nepredviđenih okolnosti i drugog, no najteže je ne moći pomoći svojim unesrećenim suputnicima. Zadovoljan sam što sam uspio objaviti knjige o svojim pustolovinama, to je nešto trajno, što ostaje, veli Božić koji je kao dječak čitao Karla Maya i Jacka Londona.
Režirao je stotinjak dokumentarnih filmova koji su u sklopu putopisnih serija "Sedam vrhova", "Dubine", "Krš i more", "Hrvatske Planine", "Faros Paros", "Svete planine svijeta" i "Rijeke Hrvatske" prikazani na HTV-u, gdje je zaposlen. Naime, mnogi su mislili da je njegovo stalno zaposlenje u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja, gdje je, kao i drugi volonter.
Nazočni su mogli saznati da se bavio speleologijom, ronjenjem, te bio aktivan skijaš. Spustio se 1.395 metara duboko pod zemlju u Lukinoj jami na Velebitu. Zanimljivo je napomenuti da visinska razlika između dubine ispod površine zemlje u Lukinoj jami i visine Mount Everesta (10.243 metara) predstavlja svojevrstan svjetski visinski rekord. Govorio je i o tome kako je ronio u najvećim dubinama, hodao po ledu na skijama, susreo iznimno opasnog bijelog medvjeda koji može roniti jako dugo… Prisjetio se i brojnih kolega s raznih ekspedicija, kao i doktora s kojima je surađivao.
Govoreći o Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja govorio je da godišnje imaju trideset, pedeset, šezdeset i više intervencija, ovisi, a da sve to rade dobrovoljno. U njihovim redovima ima liječnika, zanatlija, umjetnika, a kada dođe do potrebe, nađu se kod helikoptera, spuste po unesrećenog i vode do najbliže bolnice. Na upit koji mu je dokumentarac najdraži, kazao je da su "Rijeke Hrvatske" nešto najljepše što je napravio.
Medek i Ježek
Jučerašnje je jutro na Libriću bilo u znaku prevođenja. Polaznici Instituta za književno prevođenje koji djeluje u pulskoj Zajednici Talijana i u Trstu pod vodstvom eminentne prevoditeljice Ljiljane Avirović, predstavili su prijevod djela "L'orsetto Janko e i racconti del bosco di Žumberak" Nicolasa Murkovica koji u hrvatskom prijevodu glasi "Medek Janko i priče iz Žumberačke šume" te "Ježek" Danka Oblaka koji je u prijevodu postao "Riccetto".
Murkovicevo su djelo na hrvatski preveli Ljiljana Avirović, Elena Dotto, Antonio Giudici i Carla Rotta, a Oblakovo na talijanski Francesca Bozzao, Lisa Dariz, Marco Dorigo, Riccardo Fausti, Michelle Fini, Giulia Grigato, Costanza Marini, Marta Marino, Margherita Mastellari, Cristina Melchiori, Sara Micacchioni, Giulia Pettenuzzo, Sara Tecco i Greta Tonello.
Avirović i prevoditelji čitali su učenicima drugih razreda Talijanske osnovne škole "Giuseppina Martinuzzi" iz Pule te onima iz umaške talijanske škole "Galileo Galilei" te područne škole Bašanija ulomke iz tih prijevoda, a i govorili su o tome kako je ponekad vrlo teško prevesti neku riječ ili misao uhvativši smisao i duh jezika. Tako je orsetto postao medek, a ne medvjedić, na što su djeca iz publike rekla da im je ljepše zvuči medek, a lik koji se zove Jovica postao je Gianni, jer bi talijanski čitatelji mislili da je Jovica ženskoga roda. Avirović je kazala da možda termin medek u hrvatskom nije najsretniji, ali je objasnila razloga zbog kojih su se odlučili na takav prijevod. (Vanesa BEGIĆ)