Barbara Markulinčić, učiteljica razredne nastave u Talijanskoj osnovnoj školi "Giuseppina Martinuzzi" jedna je od organizatorica Festivala istriotskog govora, koji je ove godine došao do svog četvrtog izdanja, i koji se krajem rujna-početkom listopada održava u Šišanu.
- Godinama radite na organizaciji festivala istriotskog govora. Kako je krenula cijela ta priča o njegovoj revitalizaciji?
- Ideja o samom festivalu istriotskoga govora rodila se na sasvim neformalan način; naime prije otprilike pet godina nekoliko nas entuzijasta u Zajednici Talijana Šišan razgovarali smo o razno-raznim projektima koje bismo mogli pokrenuti po pitanju revitalizacije ovoga dijalekta. Naravno, tada nismo ni slutili što ćemo ostvariti. Predsjednik Skupštine ZT Šišan Paolo Demarin uvijek ima jasnu viziju o ciljevima koje si trebamo zadati, a zatim, svatko od nas daje svoj doprinos kako bismo zajedničkim snagama uspjeli postići rezultate. Marietta Kaić-Kosanović, profesorica njemačkog i engleskog jezika, više od deset godina radi u ZT Šišan i dio je organizacijskog odbora festivala. Prof. Kaić-Kosanović s majčine strane porijeklom je iz Šišana, iz obitelji Tromba, a njezine ideje i savjeti velika su potpora u finalizaciji svakog projekta. Predsjednik ZT Šišan Antonio Dobran nikada nije odbacio naše prijedloge i podržava nas u svemu. Ove godine našem se organizacijskom odboru pridružila još jedna Šišanka, Antonietta Bencich-Peterzol. Svoju nam potporu daje i Aldo Grbac. Zajednica Talijana Šišan, pod pokroviteljstvom Talijanske unije, iz godine u godinu nastoji obogatiti ovaj festival novim sadržajima. Moja uloga sastoji se u tome da osmislim kako realizirati sve ono što si zacrtamo i kako povezati ljude svih šest Zajednica Talijana. Osmislila sam dijalektalne radionice za djecu, dvije dječje slikovnice - mini ilustrirani rječnik, snimila sam tri, hajmo reći dokumentarna ujedno i vrlo duhovita filma (svaki u trajanju od pedesetak minuta), u kojima možemo čuti Šišance koji pričaju svojim dijalektom.
Međutim, najvažniji dio cijele ove priče je da se kroz festival istriotskoga govora, zajednice Talijana iz Rovinja, Bala, Vodnjana, Galižane, Fažane i Šišana jednom godišnje imaju priliku predstaviti i pokazati da taj predivan, arhaični istroromanski dijalekt živi. Ljudi ga koriste, prenose ga mlađim generacijama. Želim istaknuti da se već desetljećima, u Zajednicama Talijana i u talijanskim osnovnim školama iz Vodnjana, Rovinja, Bala i Galižane, napravilo puno po pitanju revitalizacije tog dijalekta. Napisano je puno tekstova, pjesama, rječnika, gramatika da bi se taj dijalekt sačuvao kao identitet ovih prostora. Ligio Zanini i Giusto Curto autori su tekstova na rovinjskom. Loredana Bogliun-Debeljuh napisala je niz predivnih poezija na vodnjanskom. Romina Floris majstorski se izražava dijalektom iz Bala. Postoji bezbroj dokumenata, tekstova, istraživačkih radova eksperata koji su u suradnji s Centrom za povijesna istraživanja iz Rovinja doprinijeli tome da se sačuva i oživi ovaj istroromanski govor. U suradnji s tim Centrom prof. dr. Barbara Buršić Giudici će u skoroj budućnosti objaviti rječnik šišanskog dijalekta. Naime, za sve varijante istriotskog govora su objavljeni rječnici, fali nam još ovaj za kojeg vjerujemo da će ispuniti sva očekivanja.
- Veliki ste značaj dali upoznavanju najmlađih sa specifičnostima ovoga govora. Koliko je djeci taj govor blizak?
- Kroz dijalektalne radionice s djecom imala sam priliku vidjeti i čuti kako se djeca koriste tim dijalektom i mogu reći da zahvaljujući radu svih učitelja i obitelji, djeca jako brzo upijaju i uče istriotski govor. Mnogi od njih ga koriste i kod kuće pa ga znaju još od malena, dok su neki potaknuti naučiti ga, što u školi, što kroz ovakve manifestacije i radionice. Mislim da je jako bitno da djeca nauče autohtoni romanski jezik svojih roditelja i nonića. U ranom djetinjstvu, djeca koja uče više jezika "miješaju" jezike dok se izražavaju, kasnije, kako odrastaju, uče odvojiti jedan jezik od drugoga i mogu postati pravi poligloti i prevoditelji. Poznavanjem više jezika i dijalekata svako dijete, a i pojedinac, može proširiti vlastite granice i svjetonazore, bolje može shvaćati druge i poistovjetiti se sa svakim čovjekom. Ove godine dožupanica Viviana Benussi predložila je Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta da se u školskom programu uvede i učenje idioma koji su ugroženi.
- Pokrenut je i portal-platforma DERSII za očuvanje istriotskoga. O čemu se tu radi?
- Ovogodišnja novost festivala je predstavljanje internet- stranica projekta DERSII zahvaljujući potpredsjednici Istarske županije Viviane Benussi ujedno i koordinatorici projekta, kao i trudu profesorice Ambrette Medelin iz ZT Rovinja. Naime, zahvaljujući elektronskom pristupu, uskoro će biti moguće imati uvid u sve ono što se tiče istraživačkog rada projekta DERSII u suradnji s profesoricom Zvjezdanom Vrzić iz lingvističkog odjela New York Universityja, te samoga rada svih šest zajednica Talijana u kojima se govori ovim idiomom. Svaka će pojedina zajednica Talijana objavljivati svoje novosti, tekstove, filmove, dječje radionice, pjesme itd. Na ovaj će se način, na web-adresi www.istrioto.com, moći vidjeti sve ono što se u zadnjim desetljećima napravilo i sve ono što je planu ostvariti po pitanju dokumentacije i revitalizacije istriotskog idioma. Intencija ovih web-stranica je približiti se mladima kojima je ovaj način informiranja jako blizak. Želja svih nas je stvoriti interakciju s novim naraštajima koji će sudjelovanjem u raznim radionicama moći izmjenjivati ideje i nova znanja. Dakle gradimo mostove, spajamo staro s novim, prošlost i budućnost.
- Snimljen je i CD s rezultatima rada radionica istriotskog govora koje su održane prošle godine.
- U prošlogodišnjoj dijalektalnoj radionici djeca iz Talijanskih škola iz Rovinja, Bala, Vodnjana, Galižane i Šišana reinterpretirala su priču o "Tri praščića" na vlastitom dijalektu. "Izradila" su ilustriranu priču u stripu i odglumila priču koristeći se istriotskim dijalektom. Snimili smo čitav rad i napravili CD za svako dijete i za svaku školu koja je sudjelovala. Ove sam godine došla na ideju da djeca naprave istraživački rad. Naime, djeca su, uz potporu svojih nonića, trebala skupiti što više starih pjesmica, poslovica i drugih formi na dijalektu i naučili su ih čitati točnom intonacijom. Snimili smo ih diktafonom i od te snimke želimo napraviti audio-CD. Školarci su sve sakupljene tekstove ručno napisali na papiru i ilustrirali su svoje rodno mjesto. Moja je želja spojiti sav prikupljeni materijal u knjigu s priloženim CD-om audio-snimke da bi u očuvanju istriotskog dijalekta bila uključena i djeca. Vjerujem da takvim radom možemo kod najmlađih probuditi svijest o važnosti korištenja jezika svojih predaka.
- Kakvi su planovi za budućnost vezani uz tu manifestaciju?
- U planu nam je obogatiti festival spajanjem što više projekata i ljudi. Želimo povezati starije naraštaje s mlađima da bi se dijalekt prenio u čitavoj svojoj izvornoj formi. U planu nam je organizirati što više kreativnih radionica za djecu jer jedan jezik može postajati sve dok ga djeca i mladi razumiju i govore. Osobno sam se zaljubila u istriotski dijalekt kada sam još kao srednjoškolka listala izdanja Istrie Nobilissime u kojima su bile objavljene pjesme i ostali tekstovi vodnjanskih, rovinjskih i baljanskih autora. Priznajem da mi je tada, prije 25 godina, bilo teško razumjeti taj dijalekt, ali na sreću, pored originalne verzije bio je tu i prijevod na talijanskom pa sam mogla razumjeti sadržaj u potpunosti. Već tada me fascinirala zaigranost rečenica i originalnost riječi. Moj ujak je dugo godina radio u rovinjskoj i baljskoj školi, pa sam ga slušala kada je kod kuće pričao o svom iskustvu i o kontaktu s "dialetto vallese e rovignese". U nekoliko navrata me vodio u Balama da vidim njegove predstave, tako da su možda već tada u mom srcu posađena zrnca koja su sada rodila plodom ljubavi prema ovom autohtonom istarskom govoru. (Razgovarala Vanesa BEGIĆ)