U grožnjanskoj Gradskoj galeriji Fonticus opet je bilo prometno jer su u njoj opet otvorene tri fotografske izložbe - "Tijelo kao matrica" Željka Škrbića, "Luka i umjetnici" Luke Mjede i "Iz Cetinske krajine" Nediljka Prološčića. O radovima je govorio kustos galerije Eugen Borkovsky, a izložba je organizirana u suradnji s Foto Ex Tempore Novigrad uz koordinaciju Mirande Legović.
Cetinska krajina
Prološčić u kolekciji portreta iz Cetinske krajine pažnju usmjerava na lice ili figuru, uvijek sa značenjem. Radi se o istraživanju forme i raspoloženja, stanja, autor motivima često prikazuje ambijent u kojem se nalaze. Modeli su zadubljeni u svoje trenutno stanje: rad, opuštanje, komuniciranje pogledom, sami su sa sobom negdje u nesvjesnoj sferi.
- Lica uvjetuju tračersko razmišljanje: tko su ovi ljudi u odnosu na umjetnika, jer, portret je i znak društvenih pravila
Ovi portreti nameću usporedbu s kozmetički obrađenim licima koja viđamo u medijima i koja podliježu trendovima. Unutar pojedinog formata, obrazi ostaju osamljeni. Na nekim radovima je to vidljivo a na nekima je prikriveno grimasom. "Od Svilaje do Dinare", kaže Jelena Popić "zumiranjem iz širokih kadrova priča postaje dublja i snažnija kad s prirodnih ljepota prelazi na pripovijedanje priče o tom istom kraju kroz portrete susjeda, prijatelja, slučajnih prolaznika, usamljenika, veseljaka....."
Luka Mjeda u ciklusu "Luka i umjetnici" ulazi u prostor modela koji mu dopušta prisustvo. Tu, bez režije ili uz minimalno poziranje u jeku događanja, bilježi situacije. Ciklus je započeo s jednom fotografijom, koja je značajna za cijeli ciklus, a to je fotografija umjetnika Ive Dekovića s njegovom instalacijom. Mjeda govori kako nastavlja raditi portrete umjetnika u njihovim ateljeima ili s njihovim instalacijama, kako bi se kroz ambijent u kojemu stvaraju lakše shvatio njihov pristup umjetnosti i životu. Slijede izložbe, a na svakoj javljat će se nova lica umjetnika i njima bliski prostori. Početni koncept snimanja umjetnika u ateljeu proširivat će se prostorima galerija, muzeja, ljevaonica ili umjetnikova doma. Mjeda ovime predstavlja dijelove fotografske knjige koja sadrži 80 portreta umjetnika. Fotografske bilješke počinje 1996. a završava 2006. godine. Mjeda je bio u Splitu, Zagrebu, Učki, Osijeku, Opatiji, Velikoj Gorici, Dubrovniku, Matuljima, Santiagu i Beču.
Siluete tijela
Kada govori o aktovima u Škrbićevoj "Insomniji" Borkovsky podsjeća da "akt, slikovni ili skulpturalni prikaz nagog ljudskog tijela, pratimo od pretpovijesti. Tijelo govori o našem unutarnjem stanju ili glumi željeno. Škrbić niže siluete tijela koje se gube ili dopiru iz bjelina, poštujući mijenu. Umjetnik naglašava dvije vrste mijene, jedna je promjena u vidu giba, pokreta, zabilježenih kao niz trenutaka na svakom radu, a druga je mijena vezana uz doživljaj, promjene stanja modela. Ove dvije mijene autor vješto prepliće, i pred nama se pokazuju tijelo koja je u isto vrijeme zamamno i čedno, mirno, i u pokretu."
- Naša civilizacija, sve njene religije, sadrže naglašeno neprijateljstvo prema ljudskom tijelu i njegovim prirodnim funkcijama. Umjetnik pita može li naša tjelesnost podnijeti našu senzibilnost? Autor istovremeno prikazuje i sakriva, promatraču ne daje čistu situaciju, već mu nudi svoj doživljaj za što se fotografska tehnologija pokazuje idealnim medijem. Autor prezentira ženu kao pojam bez otkrivanja njenog identiteta. Osjetljiva feministica može tvrditi da se radi o seksizmu ali autor se može obraniti da je situaciju obradio iz pozicije poštovanja i moguće erotske vezanosti uz model koji željeno nije identificiran, kaže Borkovsky. "Ovaj niz fotografija možemo nanizati praćenjem govora tijela, od srama do poleta, zanosa koji je odagnao ideju srama. Tako počinjemo odvajati erotiku od komunikacije. Univerzum više ne funkcionira kao mašina prema Newtonu već kao polja energija koje se manifestiraju različitim frekvencijama. Čovjek tako više nije kemijska reakcija već energetski naboj", zaključuje kustos. (Priredio M. RADIĆ)